Oliver Ivanović je ubijen,
sa šest metaka u leđa pogođen,
a svaki Srbin ostao je zgrožen.
Na divljem zapadu revolveraštvo je bilo viteško,
dok je njegovo ubistvo bilo kukavičko,
a za Srbe još jedno u nizu, mučko.
Posedovao je visoku obrazovanost i inteligenciju,
pa je sa drugim narodima spretno održavao komunikaciju
i za Srbe ostvarivao najbolju opciju.
Zatvor i nepravednu optužnicu stoički je podnosio
svestan da je traženjem ravnoteže zločina "krivicu" nosio,
ipak tim činom se u Srbe nemir unosio.
Pucanj u njega bio je pucanj u toleranciju,
u mogućnost mirnog suživota uz njegovu garanciju
i Srbima poruka da zaborave na demokratiju.
Pucanj u njega poruka je svetskim moćnicima
ne tražite odgovorne za zločine nad Srbima,
a Srbima ne inzistirajte, uz upozorenje svima.
Pucanj u njega pucanj je u slobodu mišljenja,
gde zapadni moćnici žele nasilna teritorijalna prekrajanja,
poručujući Srbima ako se protive biće još ubijanja.
Protivnici Srbije o njemu imaju lažne priče,
sa kojima oni na bednike liče,
a Srbi znajući istinu sa njim se diče.
I ovo ubistvo prolazi kao sva prethodna
koja su od strane zapadnih moćnika zaboravljena,
a kod Srba su sećanja na stradale bolna.
Srbiji se neda da učestvuje u istrazi,
a međunarodna zajednica iz istražnog procesa odlazi,
tako Srbima ostaje sumnja da nova nepravda dolazi.
Pošto zapadni moćnici na Balkanu svoje interese imaju
izgleda da pokrovitelji ubistva imaju šta da kriju,
a Srbe poniziti pokušavaju.
Zato bi Srbi trebali zapadnim moćnicima odlučnost pokazati,
da će nakon otkrivanja ubica nastaviti pregovarati
i time svoje dostojanstvo i dijalog ravnopravnih dobiti.
Olivera Ivanovića pamtimo po plemenitosti kojom se odlikovao
i nesebičnosti sa kojom je svima pomagao,
zato ko je njega poznavao čast je imao.
Oliver Ivanović je ubijen,
sa šest metaka u leđa pogođen,
a svaki Srbin ostao je zgrožen.
Na divljem zapadu revolveraštvo je bilo viteško,
dok je njegovo ubistvo bilo kukavičko,
a za Srbe još jedno u nizu, mučko.
Posedovao je visoku obrazovanost i inteligenciju,
pa je sa drugim narodima spretno održavao komunikaciju
i za Srbe ostvarivao najbolju opciju.
Zatvor i nepravednu optužnicu stoički je podnosio
svestan da je traženjem ravnoteže zločina "krivicu" nosio,
ipak tim činom se u Srbe nemir unosio.
Pucanj u njega bio je pucanj u toleranciju,
u mogućnost mirnog suživota uz njegovu garanciju
i Srbima poruka da zaborave na demokratiju.
Pucanj u njega poruka je svetskim moćnicima
ne tražite odgovorne za zločine nad Srbima,
a Srbima ne inzistirajte, uz upozorenje svima.
Pucanj u njega pucanj je u slobodu mišljenja,
gde zapadni moćnici žele nasilna teritorijalna prekrajanja,
poručujući Srbima ako se protive biće još ubijanja.
Protivnici Srbije o njemu imaju lažne priče,
sa kojima oni na bednike liče,
a Srbi znajući istinu sa njim se diče.
I ovo ubistvo prolazi kao sva prethodna
koja su od strane zapadnih moćnika zaboravljena,
a kod Srba su sećanja na stradale bolna.
Srbiji se neda da učestvuje u istrazi,
a međunarodna zajednica iz istražnog procesa odlazi,
tako Srbima ostaje sumnja da nova nepravda dolazi.
Pošto zapadni moćnici na Balkanu svoje interese imaju
izgleda da pokrovitelji ubistva imaju šta da kriju,
a Srbe poniziti pokušavaju.
Zato bi Srbi trebali zapadnim moćnicima odlučnost pokazati,
da će nakon otkrivanja ubica nastaviti pregovarati
i time svoje dostojanstvo i dijalog ravnopravnih dobiti.
Olivera Ivanovića pamtimo po plemenitosti kojom se odlikovao
i nesebičnosti sa kojom je svima pomagao,
zato ko je njega poznavao čast je imao.
Saša Ilić