Privatizacija usporila - od preko 500 firmi prodata samo jedna
Mada su svojevremeno iz vrhova izvršne vlasti i iz nadležne republičke agencije za privatizaciju stizala uveravanja da će vlasnička transformacija petstotinak
preduzeća koja su još uvek u državnom portfelju ubrzano biti završena, koliko do leta, sva je prilika da će i produženi rok, do kraja 2015. godine, biti kratak da se taj posao najzad dovede do kraja.
Naime, činjenice govore da je do sada svega jedna firma, poljoprivredno preduzeće „Aleksa Šantić” u istoimenom selu somborskog atara, uspešno našlo kupca za deo svoje imovine, što je ujedno samo prva faza njegove konačne privatizacije, pa je uz pronalazak zainteresovanih za mnenayerisanje smederevskom „Železarom” slučaj prodaje plodnih šantićkih 700 hektara konditorskom gigantu „Ferero” (odnosno njegovoj srpskoj ćerki-firmi „Agriser” iz Beograda) tek izuzetak od pravila naglo malaksalih privatizacionih napora nadležne agencije.
Sivilo tranzicionoj slici ovog dela srpske privrede dodaje nedavno (22. aprila) proglašenje neuspešnim pokušaj prodaje 93,96 odsto kapitala praduzeća „Krušik – Plastika” iz Osečine, pošto i pored šest svojevremeno prispelih pisama namere, na javni poziv otvoren do 20. aprila nije stigla ni jedna jedina ponuda, za koju je bio obavezan i depozit od 84.329 evra, odnosno deseti deo procenjene vrednosti tog preduzeća koje je već dva puta bilo oglašavano za prodaju. Mada je svojevremenim javnim pozivom bilo predviđeno da se do 1. aprila reši i pitanje eventualnog strateškog investitora pribojske fabrike automobila FAP, nakon produženja roka, obelodanjivanje potencijalnih partnera nekadašnjeg giganta može se očekivati tek ovih dana, pošto je, kako „Dnevnik” saznaje u Agenciji za privatizaciju, krajnji rok za prikupljanje ponuda pomeren za kraj jučerašnjeg poslovnog dana.
O tome da se stvari oko konačne privatizacije preduzeća koja su još uvek u većinskom vlasništvu države, ne odvijaju po svojevremeno izraženim optimističkim očekivanjima, svedoče i poništavanja prethodnih javnih poziva, kao što se to desilo u slučaju objekata „21. oktobra” u Kragujevcu i Toponici, ili njihovih izmena, kao u slučajevima DIB-a a. d. Bujanovac, „Elektroizgradnja” Bajina Bašta i beogradskog „Ce-marketa”. Ostaje da se vidi kako će se završiti pokrenuti postupak prodaje kapitala beogradskog „Trema” i „Rada” a. d., leskovačkog „Galpresa” i „Auto-transporta Adrani” iz Kraljeva, dok je jedini vojvođanski „predstavnik” u grupi preduzeća čija se privatizacija uskoro očekuje još jedna somborska firma, „Betonjerka” a. d., za čiji bi većinski državni kapital potencijalni kupac morao da izdvoji najmanje 1,4 milion evra.
M. Miljenović
Nesporazum Sertić–Šubara
Da je kašnjenje u proklamovanom tajmingu privatizacije povod za ozbiljna trvenja na relaciji dva najbitnija državna organa angažovana u ovom procesu, Republičke agecije za privatizaciju i Ministarstva privrede, svedoče i nedavne suprotne izjave njihovih čelnika Ljubomira Šubare i Željka Sertića.
Dok je prvi čovek Agencije izašao sa stavom da je, zbog obimnosti posla, nerealno očekivati završetak privatizacije do kraja 2015. godine, ministar Sertić je svojim zvaničnim demantijem te najave posredno pokazao da je nezadovoljan radom Agencije i njenih zaposlenih.