Malo znamenja nadživelo zablude
ZRENJANIN: Na prostoru srednjeg Banata nalazi se nekoliko spomenika posvećenih Prvom svetskom ratu koji su obnovljeni u prethodne dve godine. Nakon obnove spomenika u Orlovatu i Botošu, i spomen ploča u Elemiru
i na crkvi Uspenja Bogorodice u Zrenjaninu, završeno je i uređenje spomenika palim dobrovoljcima Prvog svetskog rata u Neuzini, u opštini Sečanj.
- Spomenik je posvećen borcima - dobrovoljcima iz Neuzine, koji su u okviru ratnih operacija vođenih na Dobruyi poginuli 7. septembra 1916. godine, kao pripadnici 3. dobrovoljačkog puka 1. srpske dobrovoljačke divizije. Postavljen je u okviru crkvene porte, sa desne strane centralne prilazne staze prema crkvi – objašnjava etnolog Branislav Milić iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zrenjaninu.
Iako na spomeniku ne postoji upisana godina podizanja, taj podatak se može saznati iz Letopisa neuzinske pravoslavne crkve, u kojem stoji da je on osvećen 23. maja 1923. godine, na inicijativu Dobrovoljačkog mesnog udruženja.Zahvaljujući sredstvima Ministarstva rada i socijalne politike, obnovljen je i spomenik posvećen žrtvama Prvog svetskog rata u Botošu. Na inicijativu preživelih dobrovoljaca iz tog sela, 1920. godine je podignut spomenik „za spas duša njihovih, za slavnu otaybinu i za primer kako treba svoj srpski narod ljubiti“.
- Postavljen je u crkvenoj porti, sa leve strane centralne prilazne staze prema crkvi. To mesto nije vezano za bitku. S obzirom na to da u datom istorijskom kontekstu na ovom području nisu vođene nikakve bitke, već da su se srpski vojnici na frontu naknadno priključili ruskoj vojsci, ubrzo po završetku rata i prisajedinjenja ove teritorije Kraljevini SHS, palim dobrovoljcima Prvog svetskog rata su podignuti slični memorijali u gotovo svim selima Vojvodine – naglašava Milić.
Ne postoje podaci o eventualnom izmeštanju ili nestajanju botoškog spomenika tokom prošlog veka, što je bio slučaj sa mnogim spomenicima toga perioda u Vojvodini, kao posledica ratnih okupatorskih prilika Drugog svetskog rata, a potom i posleratnih ideoloških predrasuda kod srpskog naroda. Uočljivi tragovi njegove demontaže i ponovne montaže, prilikom koje su delovi neprecizno spojeni, najverovatnije su nastali prilikom izmene postamenta, o čemu svedoče stare fotografije.
I u Novom Miloševu, na području novobečejske opštine, nalazi se spomenik srpskim dobrovoljcima 1914 – 1918. godine. U pitanju je jedini spomenik na teritoriji srednjeg Banata, posvećen srpskim borcima iz Prvog svetskog rata, koji pored memorijalne, ima i vajarsko umetničku vrednost. Nalazi se u prostranom seoskom parku blizu glavnog puta. Podignut je 1924. godine u znak sećanja na srpske dobrovoljce, od kojih su neki poginuli na solunskom frontu.
Spomenik je izmešten sa prvobitne lokacije, a nalazio se na mestu stare pijace, na glavnom drumu preko puta mlina. Bio je ograđen dekorativnom ogradom od kovanog gvožđa, postavljen na nekoliko stepenika. Na vrhu obeliska se nalazio dvoglavi orao sa krunom kao simbol kraljevine Srbije. Spomenik su zajedničkim snagama, seoski komunisti i nacisti, porušili početkom Drugog svetskog rata. Sačuvani delovi srušenog spomenika su oko 1975. godine premešteni i ponovo sastavljeni na današnjoj lokaciji.
Ž. Balaban