Legiju možda premeste iz „Alkatraza”?
Narednih dana, a najkasnije do 9. jula, Viši sud u Beogradu trebalo bi da odluči o tome da li će Milorada Ulemeka Legiju, bivšeg komandanta JSO-a osuđenog na 40 godina zatvora
u procesu za atentat na premijera Zorana Đinđića i po još tri presude, „prebaciti“ na takozvani običan zatvorski režim, ili mu produžiti „specijalni“ u Posebnoj jedinici požarevačke Zabele, „srpskom Alkatrazu“ s najvišim bezbednosnim merama.
Ulemeku je u prethodnih šest godina, od 9. jula 2010. godine, kada je po Zakonu o izvršenju kazne zatvora za krivična dela organizovanog kriminala, doneto rešenje o njegovom upućivanju u Posebnu zatvorsku jedinicu, najstroži režim produžavan dva puta, rešenjem od 9. jula 2012, a potom istog datuma 2014. godine.
Zakonom koji reguliše primenu takozvanog specijalnog zatvorskog režima, propisano je, naime, da predsednik nadležnog suda, na svake dve godine, po službenoj dužnosti ispituje i utvrđuje na osnovu činjenica i dokaza iz izveštaja nadležnih institucija, da li i dalje postoje razlozi da osuđeni izdržava kaznu u Posebnom zatvorskom odeljenju. Policija, službe bezbednosti i javni tužilac dužni su, po zakonskim odredbama, da na zahtev predsednika suda dostave odgovarajuću dokumentaciju, izveštaje i mišljenje na osnovu kojih se može utvrditi postojanje razloga da se osuđenom produži izdržavanje kazne u Posebnom odeljenju.
Na sudsku odluku, kako je regulisno, dozvoljena je žalba predsedniku Apelacionog suda, a žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Radi odlučivanja o žalbi, predsednik Apelacionog suda može tražiti dopunska objašnjenja od predsednika suda, policije, službi bezbednosti i javnog tužioca. Predsednik Apelacionog suda može rešenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili nedozvoljenu, odbiti kao neosnovanu, ili je uvažiti i ukinuti prvostepeno rešenje.
Propisi o specijalnom zatvorskom režimu su mnogo stroži u odnosu na Zakon o izvršenju krivičnih sankcija (ZIKS). U Posebnom zatvorskom odeljenju osuđeni ima pravo mesečno na samo jedan paket i na jednu posetu bliskih srodnika uz komunikaciju kroz zaštitno staklo, na telefonski razgovor s njima najviše dva puta mesečno, a telefonski razgovori i prepiska se nadziru, izuzev s braniocem.
Po ZIKS-u koji se primenjuje u „klasičnim“ zatvorskim ustanovama , osuđeni ima pravo dva puta mesečno na posetu bračnog druga, dece, roditelja i ostalih srodnika, a upravnik zavoda može osuđenom odobriti i posete drugih lica. Poseta traje najkraće jedan čas. Osuđeni „ima pravo da jednom u dva meseca boravi s bračnim drugom tri časa u posebnim prostorijama zavoda. Tokom izvršenja kazne zatvora po ovom zakonu, osuđeni se može naknadno razvrstati u grupu s većim stepenom posebnih prava i pogodnosti kada ostvaruje program postupanja.
Osuđeni Milorad Ulemek je u međuvremenu postao svedok Specijalnog tužilaštva u procesu protiv četvorice bivših pripadnika DB-a, optuženih za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije 1999.godine.
Podsetimo, Specijalno tužilaštvo je početkom januara 2014. saopštilo, da se „do imena osumnjičenih za ubistvo Slavka Ćuruvije, posle petnaest godina istrage, došlo zahavaljujući Ulemkovom iskazu datom istražnim organima kojima se sam javio, ne tražeći nikave privilegije, nisu mu ni nuđene, niti ih može dobiti“.
J. Jakovljević