Srpska carina od 1804. do 1914. na izložbi
Malom broju ljudi je poznato da na samom ulazu u zgradu Uprave carina, u velikom holu sa desne strane, postoji stalna izložbena postavka o razvoju carine u Srbiji.
Oslonjena na carinsku monografiju istoričara dr Dragana Krsmanovića, izložba prati razvoj ove važne državne službe u Srbiji, koja je od svog nastanka, 1804. godine, do današih dana prošla dug i težak put u svom institucionalnom izrastanju.
U prvom, donjem nivou, u vitrinama mogu se videti najvažnija dokumenta o osnivanju “đumrukana”, odnosno carinarnica, na teritoriji tadašnje Srbije, kao i propisima o radu i razvoju carinske službe u svakom od navedenih perioda.
Posebna pažnja posvećena je uredbama iz 1833. godine, kada je Beogradski vezir carinarnicu predao Knezu Milošu, potom „Zakonu o ustrojstvu đumruka“ iz 1863. i konačno zakonskom aktu iz 1893. godine, kojim su učinjene korenite reforme u organizaciji carinske službe.
Interesantno je da su izloženi i razni predmeti koji su bili potrebni za obavljanje carinske službe, oružje carinikaustanika, najstariji pronađeni pasoši, najstariji brojevi lista „Carinik“ itd. Rekonstruisane su i najstarije carinske uniforme iz 1899. i 1913. godine. Gornji nivo izložbe ilustrovan je materijalom i fotografijama koji dočaravaju Srbiju u periodu od 1804. godine do Prvog svetskog rata.
Srbija u doba vladavine Kneza Miloša imala je ukupno 16 pograničnih carinarnica, i to: Šabačku, Mitrovačku, Ostružničku, Višnjičku, Gročansku, Smederevsku, Dubravičku, Ramsku, Varvarinsku, Jaseničku, Obrešku, Livadašku, Crkvenačku, Gornjomoravsku, Donjomoravsku i Viničku. Najznačajnija je bila Beogradska carinarnica, koju je do predaje Knezu Milošu 21. decembra 1833. godine držao neposredno beogradski vezir.
Svaki od pomenutih perioda prate geografske karte i putopisi čuvenih stranaca Konstantina Jirečeka, Feliksa Kanica, Meri E. Daram, Hansa Fogla, u kojima su opisani susreti sa srpskim carinskim službenicima na graničnim prelazima.
Malo je poznato de su prve predstave beogradskih teatarskih grupa igrane u Teatru na đumruku-zgradi tadašnje Beogradske carinarnice.
Prezentovanim materijalom, slikama carinarnica i carinika poznatih i nepoznatih umetnika 19. i 20. veka autor izložbe dr Đorđe Kostić i entuzijasti iz Grupe za odnose sa javnošću Uprave carina želeli su da ukažu na dve važne činjenice.
Retki su oni koji znaju da su u pojedinim periodima svog života carinici bili i Vuk Karayić, reformator azbuke, Dimitrije Davidović, popečitelj i pisac Sretenjskog ustava, Sima Milutinović Sarajlija, pesnik i Njegošev učitelj, Borisav Stanković, jedan od najznačajnijih pisaca srpskog realizma, veliki srpski pesnik Vladislav Petković Dis, Milutin Uskoković, književnik, pravnik, naš prvi doktor nauka, koji je doktorat na temu carinske unije i međunarodnog prava odbranio 1910. godine u Ženevi.
Prva je nastanak i razvoj carinske službe, kao važne institucije, na teritoriji Srbije od početka 19. veka, pa do Prvog svetskog rata, a druga je, carina-kao deo jednog društva koja se zajedno sa njim i razvijala, neotuđena od njega, prateći uspone i padove, sve do danas, kada je ona kompetentan i moderan sistem u kojem se intenzivno radi na približavanju najboljoj svetskoj praksi.
Dubravka Nikolić