Malo interesovanje za školovanje na zanatskim zanimanjima
Po podacima iz Statističkog biltena Nacionalne služe za zapošljavanje, prošlog meseca najviše ponuda za posao bilo je za radna mesta za koje nije potrebno zanimanje i stručna sprema – 1.650, a zatim za građevinske tehničare – 730.
Bili su traženi i livci čeličnih livova – 500, prodavci – 369, vozači drumskih vozila – 147, bravari – 128, pomoćnici pekara i pripremač pica – 115, elektrozavarivači – 107... Slični profili radnika, po istom izvoru, traženi su i u maju, tako da se nastavlja potražnja za zanatlijama. Ti radnici nedostaju u gotovo svim evopskim državama, koje prosto vape za vozačima, mesarima, pekarima, šivačima, bravarima, variocima, zidarima...
Iako je to nedovosmislen pokazatelj da zanatlije nedostaju, mladi nerado biraju neko od tih zanimanja prilikom upisa u srednje škole. To potvrđuje i prvi upisni rok u Srbiji jer je u čak 247 razreda upisano manje od deset đaka, a za zanate poput zidara, konobara, mehaničara, tesara, obućara… prijavljeno je dva do tri učenika. Predsednik Foruma srednjih stručnih škola Milorad Antić objašnjava da svake godine ima zanimanja za koja ne postoji interes i ne upiše se niko, i to najviše na jugu Srbije, gde je stopa nezaposlenosti najveća.
– Odeljenja se ukidaju, gase se i mnogi zanati – poljoprivredni, kožarski, grafički, mašinski i slični smerovi više neće postojati jer gotovo da nema dece koja žele da se školuju za mlekare, bavare, mehaničare – objasnio je Antić.
Na evidenciji NSZ-a trećina je onih bez kvalifikacije ili su polukvalifikovani radnici, a posao dugo čekaju i oni koji imaju struku. I dok gotovo da nema interesovanja za upis u stručne škole, država ulaže velike napore da se nezaposleni s evidencije obuče za zanimanja tražena na tržištu – varioce, kuvare, šivače, montere...
Nezainteresovanost mladih za zanatske struke stvarnost je i u državama regiona. Nakon prvog upisnog roka i u njima su se suočili s činjenicom da će zanatski smerovi ostati prazni. Baš kao i u Srbiji, mladima, ali i njihovim roditeljima, izgleda nije dovoljno saznanje da nakon tri godine školovanja mogli doći do radnog mesta – u zemlji ili inostranstvu.
Sve u svemu, lista deficitarnih zanimanja u Srbiji godinama se parktično ne menja, a sudeći po zainteresovanosti mladih, tako će biti i u narednom periodu. Sva istraživanja proteklih godina ukazuju na to da nedostaju i da će nedostajati: bravari, zidari, moleri, zavarivači, kelneri, kuvari, mesari, pekari, vozači... ali ta upozorenja očigledno nisu dovoljna da se mladi odluče za školovanje koje im omogućava da se odmah zaposle i zarađuju, umesto da tavore na Birou rada.
LJ. Malešević