"I POSLE TITA - TITO" Veliki broj posetilaca u Muzeju Jugoslavije na nekadašnji DAN MLADOSTI
BEOGRAD: Iako je prošlo više decenija od raspada Jugoslavije, 25. maj – nekadašnji Dan mladosti – i dalje okuplja veliki broj građana u Muzeju Jugoslavije, gde ovaj datum mnogi i danas doživljavaju kao svoj praznik.
Kustoskinja muzeja Sara Panić izjavila je da je upravo ovog dana interesovanje posetilaca tradicionalno veliko i da muzej tim povodom organizuje program Leto u muzeju, koji već osmu godinu za redom afirmiše jugoslovensko kulturno nasleđe na savremen i pristupačan način.
„Želimo da pokažemo da muzeji nisu statične institucije, već živi prostori koji mogu da komuniciraju s mladom publikom. Zato smo i ove godine pripremili muziku, film, ples i instalacije koje povezuju prošlost i sadašnjost“, rekla je Panićeva.
U okviru programa, posetioce je danas u 17 časova dočekao hor, nakon čega je DJ Peđa Radovanović, jedan od najvećih kolekcionara jugoslovenske muzike u regionu, puštao retko slušane hitove iz doba zajedničke države. Kasnije u toku večeri izvedena je i predstava Holopartizanke, koja kombinuje savremeni ples, arhivski materijal i hologramsku tehnologiju, oslanjajući se na istoriju partizanke borbe.
Posebnu pažnju privukle su izložene štafete – simbol Dana mladosti i kolektivnog duha bivše države. Panićeva je podsetila da je štafeta Titu stizala iz svih krajeva Jugoslavije, a da muzej danas čuva preko 20.000 jedinstvenih primeraka, među kojima su i one u obliku kukuruza, radnih mašina, pa čak i fotoaparata.
„Ove godine imamo i štafetu napravljenu od leda koju nose mladi – simboličan čin koji povezuje nove generacije sa idejom zajedništva“, dodala je.
Ona je naglasila da je muzej danas živ prostor koji kroz izložbe, radionice i interaktivne programe sve više privlači mladu i lokalnu publiku, koja počinje da razume značaj kulturne baštine koju Jugoslavija predstavlja.
„Ljudi dolaze ne samo zbog nostalgije, već i da preispitaju vrednosti i da prepoznaju šta je iz tog perioda vredno pamćenja i prenošenja“, zaključila je Panićeva.
Jedna od posetiljki je dodala: „Podsećamo se nekih lepših vremena, koja se možda neće vratiti, ali čije pouke i vrednosti ne bismo smeli da zaboravimo.“