KRATKA ŠETNJA NEKADAŠNJIM NOVIM SADOM Čelični feniks na Dunavu
Ljubiteljima geometrije i simetrije sigurno će privući pažnju fotografija nekadašnjeg železničkog mosta „Franc Jozef”, koji se stapa sa tunelom ispod Petrovaradinske tvrđave...
Kadar je nastao, procenjuje se, na samom početku 20. veka, oko 1900. godine, i bio je manje-više takav sve do 13. aprila 1941, kada je srušen.
Naime, još davnije 1883. Godine, nemački građevinski inženjer Karl Bauman projektovao je železnički most preko Dunava, kao i tunel ispod tvrđave, što je bilo deo železničke mreže građene od Zemuna do Subotice. Sam tunel je kopan kroz stenu i to u dužini od 341 metra i predstavljao je, složićemo se, impresivan građevinski poduhvat.
Kada je reč o samom mostu, on je pravljen od čelika, smešten na šest betonskih stubova (od kojih su tri još vidljiva jer su i dalje načičkana u Dunavu) i dugačak 432 metra. Most je tada dobio ime po austrougarskom caru Francu Jozefu, ali biva preimenovan nakon Prvog svetskog rata u Most kraljevića Andreja (najmlađeg sina kralja Aleksandra Karađorđevića).
Nakon rušenja 1941. godine, nemački inženjeri su na istom mestu ubrzo podigli novi i tako obnovili prekinuti železnički saobraćaj, koji je u tom trenutku i te kako bio potreban za slanje trupa i vojne opreme. Međutim, most ponovo biva porušen 22. oktobra 1944. godine i to od „ruke” nemačkih vojnika, koji su se tada kretali u suprotnom pravcu. Tada je malo falilo da nastrada i sama tvrđava, budući da je fašistima bilo na umu da u vazduh podignu i most i tunel! Most više nije obnavljan, a delovi su iskorišćeni za izgradnju železničkog mosta Maršala Tita, kasnije nazvan Varadinski most. U decenijama dok tunel nije služio za saobraćaj, prostor je najpre korišten kao vojni magacin, da bi potom dobio civilnu upotrebu. U njemu su se gajili šampinjoni i skladištila zamrznuta divljač, da bi potom postao smetlište iz kog je pre nekoliko godina izvađeno nekoliko tona otpada.
Nova namena mosta se još čeka, a prema već usvojenoj tehničkoj dokumentaciji, most i tunel biće u potpunosti prohodni za pešake i bicikliste, dok će u delu tunela biti promotivno-izložbeni prostor posvećen istoriji Petrovaradinske tvrđave. Kao i lift i stepenište koji će voditi do platoa našeg „Gibraltara na Dunavu”.
Rubrika „Kratka šetnja nekadašnjim Novim Sadom”
nastala je u saradnji lista „Dnevnik” i
Fejsbuk stranice „Stare fotografije Novog Sada”
koju uređuje dr Miloš Stojaković.