NOVA OTKRIĆA O POREKLU NAŠIH UŠIJU Da li slušamo zahvaljujući ribama?
Ovo je, naravno, šala, ali nije šala da su naučnici uspeli da isprate evolutivno poreklo ljudskih spoljašnjih ušiju do škrga drevnih riba, koristeći seriju eksperimenata genetskog inženjeringa.
Prema novom istraživanju, moguće je da su naše uši, onaj spoljašnji deo, kažu, evoluirale iz škrga praistorijskih riba. Eksperimenti sugerišu da se hrskavica iz ribljih škrga pre milione godina migracijom premestila u ušni kanal tokom evolucije. Naučnici čak navode da naše spoljašnje uši mogu imati evolutivne korene u drevnim morskim beskičmenjacima, poput morskih paukova (potkovičastih kraba).
Ova studija baca novo svetlo na poreklo spoljašnjih ušiju, koje su jedinstvene za sisare. „Kada smo započeli projekat, evolutivno poreklo spoljašnje uši bilo je potpuno nepoznanica“, izjavio je jedan od autora studije, Gejdž Kramp, profesor biologije matičnih ćelija i regenerativne medicine na Univerzitetu Južne Kalifornije. Ranije je već bilo poznato da su naše srednje uši – koje se nalaze iza bubne opne i sastoje se od tri mala koščata elementa, a koje mi zovemo čekić, nakovanj i stremen – evoluirale iz viličnih kostiju drevnih riba. Ovaj primer transformacije i preoblikovanja anatomskih struktura u evoluciji podstakao je istraživače da se zapitaju da li i hrskavičasta spoljašnje uho nije poteklo od nekog ribljeg predaka.Spoljašnje uši kod ljudi i drugih sisara sastoje se od elastične hrskavice – vrste hrskavice koja je fleksibilnija hrskavice nosa ili ili fibrozne hrskavice, koja se nalazi između pršljenova kičme. Ključno otkriće koje je povezalo ljudske spoljašnje uši sa ribama bilo je saznanje da se elastična hrskavica nalazi i u ribljim škrgama.
- Kada smo započeli studiju, o postojanju elastične hrskavice van sveta sisara znalo se vrlo malo - rekao je Kramp. Sad znamo malo više.