DVOSTRUKI STRELAC MILAN KOLAREVIĆ (22) PREDVODIO JE TIM DO JUBILARNE POBEDE U GOSTIMA Specijalista za momente koji se pamte
Onako kako košarkaši maštaju o košu koji uz zvuk sirene donosi pobedu, analogiju u fudbalu pronalazimo u pobedonosnom golu postignutom u intervalu nadoknade vremena. Baš kao što je Vošin levokrilni napadač Milan Kolarević (22) potkraj oktobra prošle godine navijačima na „Karađorđu“ režirao predstavu sa raspletom za rezultatski preokret u završnim sekundama derbija sa Crvenom zvezdom. Takvi momenti se ne zaboravljaju. Pamte ih i njima se ponose junaci poput mladog srpskog reprezentativca u pola belom, pola u crvenom, ali i svi fudbalski poštovaoci koji su u Kolareviću prepoznali kvalitet dostojan Vošinog dresa.
Od tada pa do uoči Đurđevdana ovog proleća, svaki razgovor sa novinarima usmeravao je pažnju ka potezu koji je mladi igrač iz Smederevske Palanke podigao na nivo junaka Vošinih pristalica, željnih upravo takvih momenata u susretima sa „večitima“. Od Đurđevdana pa nadalje, ravnopravan golu koji ga je proslavio, ide i momenat za prestiž na gostovanju u Surdulici. Zapravo, dodao je tri momenta u jubilarnoj i rekordnoj, desetoj pobedi Vojvodine na gostovanjima u jednoj sezoni. Naime, Kolarević je protiv Radnika najpre „primorao“ domaćeg igrača Filipovića da zatrese sopstvenu mrežu za Vošino vođstvo, da bi posle jednog sata igre velemajstorskim potezom, sa bezmalo 30 metara, ponovo jezičak na rezultatskoj vagi vratio na stranu novosadskog kolektiva. U intervalu nadoknade vremena usledio je i treći momenat kojim je samo upotpunio sliku junaka važne pobede, prve u doigravanju, posle poraza od Zvezde i utakmica bez golova sa Partizanom i Železničarom. U znatno izmenjenom sastavu, bez dokazanih veličina u špicu napada, poput Vukanovića i Merija, Kolarević je, zajedno sa Vidosavljevićem, predvodio tim do značajne pobede u trci sa Partizanom za drugu poziciju na superligaškoj tabeli.
U međuvremenu, sa još tri gola postignuta u susretima sa TSC-om, Napretkom i Mladosti, u 24 utakmice i prosečnom minutažom od 62,7 minuta po utakmici, svrstao se u krug napadača na koje stručni štab, sa Miroslavom Tanjgom na čelu, u perspektivi najozbiljnije računa. Dodamo li zbiru postignutih golova i njegove četiri asistencije, dobićemo ubedljiv okvir za sliku o istinskom Vošinom pojačanju, od utakmice sa Železničarom u 10. kolu, kada je i debitovao u dresu svog novog kluba po dolasku iz Voždovca.
Pre finala Kupa Srbije sa Crvenom zvezdom, u Loznici 13. maja, Vojvodina će odigrati još jednu prvenstvenu utakmicu, sa Čukaričkim na „Karađorđu“, u petak. Na Kolareviću i njegovim vršnjacima, koji su izneli najveći teret surduličkog iskušenja, je obaveza da navijačima predoče vrednost Vošinog tima čija je budućnost počela u sezoni na izmaku. Ukoliko navijača i bude na tribinama. U ponedeljak u Surdulici su izostali. Na delu tribina, predviđenom za goste, stajao je dobro poznati transparent: „Fudbal se igra vikendom“.
L. Bakmaz