(FOTO, VIDEO) ĐURĐEVDANSKI URANAK NA STRAŽILOVU OŽIVEO TRADICIJU STARU DECENIJAMA Okupljanje kod Branka Radičevića i sećanje na velikog srpskog pesnika
U Sremskim Karlovcima je i ove godine održan Đurđevdanski uranak na Stražilovu, tradicionalni običaj u kojem vernici, bogoslovi i sveštenstvo pešice odlaze do groba Branka Radičevića, gde se služi pomen i obeležava praznik Svetog Georgija.
Veliki broj đaka Karlovačke bogoslovije sa svojim profesorima – jerejem Stankom Laketićem, đakonom Dušanom Milićevićem i jerođakonom Sergijem Jurišićem učestvovao je danas u drevnom običaju na praznik Svetog velikomučenika Georgija u Sremskim Karlovcima – Đurđevdanskom uranku, koji podrazumeva odlazak na Stražilovo i služenje pomena pesniku Branku Radičeviću kraj njegovog nadgrobnog spomenika. Đaci su put od škole do vrha brda na Stražilovu na kom se nalazi Brankov grob prešli pešice, a pomen je služio sveštenik Stanko Laketić.
– Na Đurđevdan se mi u Sremskim Karlovcima, osim što proslavljamo Svetog Georgija, zaštitnika sirotih, zarobljnih, nemoćnih i bolesnih, sećamo još jednog mladića koji se nije proslavio hrišćanskim podvigom ili mučeništvom kao ovaj svetitelj na čiji dan se ovde okupljamo, ali jeste lepotom reči i srpskog jezika, koji je na sebi svojstven način znao da oblikuje i da nam preda divna dela, kojima se dičimo i nadahnjujemo vekovima. Čuvajući spomen na Svetog Georgija i molitveni spomen na Branka Radičevića pokazujemo da smo i pravoslavni hrišćani, i Srbi, te da znamo da veličamo i hvalu uznosimo onima koji su krv svoju prolili za našu veru, koji su krvlju svojom posejali čitavu vaseljenu i učinili da ona postane vaseljena Hristova, ali i onima koji su velika dela stvarali u našem narodu i u amanet nama ostavili, pre svega da naš maternji jezik čuvamo i negujemo – rekao je sveštenik Stanko Laketić nakon pomena.
Đurđevdanski uranak višedecenijska je tradicija u Sremskim Karlovcima koja prema informacijama dobro upućenih nikada nije prekidana kako mnogi misle, već je samo donekle izmenila koncept i održava se, nažalost, sa znatno manje učesnika.
Verni tom običaju, poput Milenka Veselinovića, koji je ovog puta sa dvema kćerkama i unučićima došao na Stražilovo, individualno u osvit zore dolaze na Đurđevdan kod Brankovog groba i zapale sveće. Milenko kaže da to čini tridesetak godina i da je to prvo što na taj praznik koji slavi kao svoju krsnu slavu, obavi u toku dana.
– Nekad sam znao i pre 5 sati da dođem. To mi pričinjava veliko zadovoljstvo – kaže Veselinović, koji je sa Stražilova poneo venac od lišća bršljana da okiti kuću.
Više od tri decenije učesnike Đurđevdanskog uranka na Stražilovu dočekuje sa hlebom i pićem šumar Zdravko Žigić sa suprugom Nadom. Đurđevdan je i njihova slava, a kažu da su se u Sremske Karlovce doselili iz Daruvara u Slavoniji u kom takođe postoji takav običaj s tom razlikom što se kuće i kapije kite bukovim granama.
Ovaj bračni par kaže da su sve ove godine dočekivali Karlovčane, bogoslove, a jednom i mitropolita Vasilija koji je na konju došao do Stražilova i služio pomen Branku Radičeviću.
Redovni učesnici uranka u Karlovcima jesu i tamošnji lasnici konja koji sa svojim četvoronožnim ljubimcima dođu do podnožja Brankovog visa, a po povratku obilaze svečare i čestitaju im slavu.
Najuporniji ljubitelji konja i uranka - Milorad Mića Smiljanić i mladi Vladimir Jovanović Genaral činili su ovog puta taj tim.
Tekst i foto: Z. Milosavljević