Klasika u Novosadašnjem džez klubu: „Chamber Souls” spojio Pjacolu, Isidoru Žebeljan i Dušana Bogdanovića
Ranije neprikosnoveno pravilo o tome u kojim prostorima se može izvoditi određena vrsta muzike odavno je prevaziđeno, što je sasvim dobro, jer to očigledno doprinosti proširivanju mogućnosti susreta slušalaca sa „živom svirkom”.
Novi dokaz toga pružio je nedavni nastup beogradskog kamernog trija „Chamber souls” u nedavno otvorenom, novom koncertnom prostoru u gradu sa nazivom Novosadašnji džez klub, koji je, uprkos svom nazivu, otvoren i za izvođače koji izvode drugačije vrste muzike.
Trio „Chamber souls” čine troje renomiranih izvođača iz domena umetničke muzike, flautistkinja Jelena Šarenac, pijanistkinja Ružica Gojković i gitarista Ognjen Grčak, okupljenih zajedničkim afinitetom za izvođenje kamernih kompozicija klasičnih kompo- zitora, kao i ostvarenja autora savremene muzike.
Zanimljive rezultate njihovog tragalačkog putovanja kroz stvaralaštvo autora različitih epoha prikazao je i program njihovog koncerta u Novom Sadu, koji je obuhvatio različite kompozicije za instrumentalni duo, dok je izvođenje trija ovoga puta izostalo. Nastup ansambla otvorila je interpretacija melodične i raspevane Serenade op. 109. za flautu i gitaru italijansko-francuskog klasičnog kompozitora Ferdinanda Karulija, ostvarene u profinjenom tumačenju Jelene Šarenac i Ognjena Grčaka, nakon koje su ovo dvoje muzičara odsvirali jedan od stavova čuvenog ciklusa „Istorija tanga” savremenog argentinskog autora Astora Piacole, kompoziciju „Kafe 1930”, dela opore zvučne lirike i burne dramatike, dajući joj impresivno tonsko uobličenje.
Nastavak programa doneo je izvođenje kompleksne i interpretativno zahtevne „Prolećne sonate” za gitaru i klavir našeg istaknutog savremenog kompozitora Dušana Bogdanovića, ostvarene u neprestanim vibrantnim dijalozima i prepletima virtuozno ocrtanih deonica gitare i deonica zvučno dominantnog klavira, (koji je svirala Ružica Gojković), koji su se nemirnom ritmikom i reskim harmonskim sklopovima približavali improvizacionoj slobodi i izražajnom jeziku modernog džeza.
Svojevrsno smirenje donela je interpretacija kompozicije Isidore Žebeljan „Felicija” za flautu i klavir, dela tople melodioznosti u skladnom izvođenju Jelene Šarenac i Ružice Gojković, posle koje je usledilo izvođenje dva stava iz Fantazije op. 54 bis za gitaru znamenitog španskog klasicističkog kompozitora Fernanda Sora u transkripciji za flautu i gitaru, poletne i nezaustavljive ritmičnosti, dok je završetak najavljenog programa obuhvatio još i petostavačni ciklus Songs and Dances from the New Village ili u prevodu „Pesme i igre iz novog sela” Dušana Bogdanovića, koji je ovde svojim inventivno izgrađenim savremenim kompozitorskim reminiscencijama na tradicionalne folklorne teme ostvario živopisno i slojevito delo, koje su Jelena Šarenac i Ognjen Grčak efektno predstavili publici.
Na samom kraju ovog uspelog koncertnog događaja, flautistkinja Jelena Šarenac i pijanistkinja Ružica Gojković, nakon poziva za „bis” izvele su još kompoziciju „Nokturno” beogradske kompozitorke Vere Milanković.
B. Hložan