SPC I VERNICI SLAVE SVETOG EVPLA Ovo je molitva za ZDRAVLJE I SREĆU
Svako ko sebe naziva hrišćaninom, mora biti mučen i ubijen - to je bila strašna zapovest koju je knez Pentagura izdao prilikom posete Siciliji, a u vreme careva Dioklecijana i Maksimijana, kada su hrišćani brutalno gonjeni.
Gradonačelnik Katane, Kalvisijan, izdao je naređenje da, uprkos tome što ne izgleda da u gradu žive ljudi koji ne poštuju idole, ipak sve bude dobro pretraženo, ne bi li se pronašao neki hrišćanin.
Jedan sudski sluga razotkrio je Evpla, čoveka koji je širio hrišćanstvo po Siciliji.
"Sveti Evpl beše đakon i nošaše sa sobom Evanđelje: čitajući iz njega narodu o čudesima Hristovim, on ga učaše da veruje u Spasitelja", navodi se na sajtu Srpske pravoslavne crkve.
Uhvaćen je i s jevanđeljem stao pred Kalvisijana.
"Ko su bogovi vaši, da bih ih poštovao?", usudio se da pita.
"Naši su bogovi Jupiter, Asklipije i Dijana", odgovorio mu je čovek koji mu je spremao smrt.
"Ti si slep, ne znajući Gospoda Isusa Hrista, Jedinog istinitog Boga, koji je stvorio nebo i zemlju, sazdao čoveka od zemlje i nas hrišćane obukao u sveskupocenu i presvetlu odeću besmrtnosti, koja je sveto krštenje",
Čekale su ga muke, koje je svetitelj nazvao "svetlim vencem", čekavši.
"Razgnjevivši se silno, gradonačelnik Kalvisijan naredi da svetog Evpla obese naga na mučilištu i telo mu stružu gvozdenim grebenima. Za vreme tih muka sveti mučenik, podigavši oči k nebu, moljaše se govoreći: Gospode Isuse Hriste, mene, sa koga sada skidaju telo kao odelo, obuci u besmrtnost u budućem životu; a u ovom času daj mi snage, da me ne pobede muke. - I bi glas s neba koji govoraše: Muški se drži, Evple, i budi jak! tebi je već spremljena istinska odeća", navodi se na sajtu SPC.
Mučeniku je Kalvisijan obećavao mnogo srebra i zlata, samo ako se pokloni idolima.
"O, pagubni čoveče, slugo i saučesniče đavola! Ne znaš li da ćeš na dan Strašnoga suda Božijeg biti grozno kažnjen za sve one koje zlatom i srebrom prelašćuješ na idolopoklonstvo?", odvratio mu je svetac na mukama.
Usledilo je još strašnije mučenje, a sveti Evplo tražio je još, govori crkveno predanje.
Nije ubijen, utamničen je, dobro zatvoren i zapečaćen, da umre od gladi i žeđi. Posle sedam dana, iz tamnice se začula pesma. Kada je toliko ožedneo, svetac se bogu molio da načini čudo i čudo se, veruje se, desilo! U tamnici se pojavio izvor, koji je mučenika napojio i još mu je utolio i glad.
Iz tamnice je izašao živ i zdrav, "kao da je bio na gozbi", govori dalje predanje. Ali gradonačelniku Kalvisijanu to nije bilo dovoljno da poveruje u Hrista i insistirao je da se svetac povinuje neznabožačkim ritualima.
Ali, surovi čovek dozvolio je Evplu jedno - da se poslednji put pre no što mu odrube glavu, pomoli. To je učinio pred masom, držeći i dalje svoje jevanđelje u ruci.
"Blažen si Evple, dobri i verni slugo moj, hodi i uđi u radost Gospoda svoga, i naslađuj se pokojem sa svima koji su mi od pamtiveka ugodili", glas je od Boga koji je, čekavši zamah mačem, začuo Evpl.
Prema pravoslavnom verovanju i tradiciji, na praznik Svetog mučenika Evpla vernici za zdravlje, spasenje i snagu u teškim trenucima izgovaraju njegov tropar (kratku molitvenu pesmu).
Veruje se da ove reči donose utehu i duhovnu snagu, posebno onima koji nepravedno stradaju ili se bore sa velikim iskušenjima.
Molitva (Tropar Svetom Evplu) glasi:"Mučenik Tvoj Gospode, Evplo, u stradanju svome je primio nepropadljivi venac od Tebe, Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše."
Pored ove zvanične crkvene molitve, u narodu je običaj da se uz upaljenu sveću izgovori i kratka, iskrena molitva iz srca:
"Sveti Evple, hrabri mučeniče, moli Boga za nas. Podari nam zdravlje, daj nam snage da izdržimo svaku nevolju kao što si i ti izdržao, i zaštiti nas od svakog zla. Amin."