SUBOTIČKA UMETNOST ISPRED VREMENA
(VIDEO, FOTO) ROBOT STIŽE NA SCENU DEČJEG POZORIŠTA: U predstavi će zajedno igrati humanoid i živi glumci
Dok se u Srbiji uskoro očekuje otvaranje fabrike humanoidnih robota u Šapcu, jedan takav robot trebalo bi da stigne i na scenu Dečjeg pozorišta Subotica.
Ministarstvo kulture prepoznalo je ideju ovog subotičkog pozorišta i odobrilo sredstva za nabavku humanoidnog robota koji će biti deo nove predstave.
„Ministarstvo kulture Republike Srbije prepoznalo je jednu novinu, jednu ideju, jednu želju Dečjeg pozorišta, a to je da ispratimo razvoj ove tehnološke revolucije i humanoidne robote koji će početi da se proizvode u Srbiji, da budu nekako deo i Dečjeg pozorišta Subotice“, rekla je direktorka Dečjeg pozorišta Subotica Marta Arokšalaši Stamenković.
Robot neće biti samo atrakcija na sceni. Njegova uloga biće deo ozbiljnog umetničkog eksperimenta kroz predstavu „Mogli“, koja je zamišljena kao svojevrsna koreodrama. U predstavi će humanoidni robot nastupiti zajedno sa profesionalnim glumcima Dečjeg pozorišta, a njihovo svojevrsno nadmetanje trebalo bi da otvori pitanje koje postaje sve aktuelnije: može li tehnologija da zameni čoveka i tamo gde se čini da je ljudsko prisustvo nezamenljivo?
„Mogli će učestvovati robot zajedno sa živim glumcima, našim glumcima, profesionalcima Dečjeg pozorišta, i oni će se negde takmičiti. Ako je sada ova savremena tehnologija toliko obuzela i kompletirala naš život, uključujući i našu decu, koja su vrlo vešta u primeni svega toga, mi sada hoćemo da vidimo da li će baš moći svuda taj robot da se upotrebljava i da li će svuda moći da zameni živog čoveka“, navela je Stamenković.
Odgovor, međutim, neće unapred ponuditi pozorište. Kako kaže direktorka, upravo scena treba da pokaže gde su granice tehnologije.
„Smatramo da u umetnosti neće moći. Ali kako će se to zaista završiti, to ćemo prepustiti glumcima i reditelju komada, da vidimo na kraju kako mogu živi glumci da izađu na kraj sa robotom ili možda čak da postavimo pitanje kako robot može da izađe na kraj sa živim glumcima. Mislimo da umetnost svakako pobeđuje.“
Dok će humanoidni robot biti novina koja tek treba da stigne na scenu, glumci Dečjeg pozorišta već rade na novim predstavama. U septembru publiku očekuje „Maca Papučarica“, i to u srpskoj i mađarskoj verziji, dok će u oktobru biti premijerno izvedena „Lepotica i Zver“.
Predstavu „Maca Papučarica“ režira Davor Dragojević, reditelj iz Crne Gore, koji je za subotičku scenu uradio i dramatizaciju priče slovenačke spisateljice Ele Peroci.
„Predstava koju radimo zove se „Maca Papučarica“. Ja sam radio dramatizaciju jedne priče koju je napisala slovenačka spisateljica Ela Peroci, a priča govori o važnosti toga da deca budu uredna“, rekao je Dragojević.
Ipak, iza priče o urednosti, po kojoj je „Maca Papučarica“ poznata, Dragojević je pronašao prostor i za teme koje se provlače kroz njegov autorski rad.
„Koristio sam tu neke svoje teme i zapravo provlačim teme koje se uvek provlače kroz moje predstave, bilo da se radi o tome da režiram predstavu ili da pišem. Ja sam ujedno i dečji i dramski pisac i uvek se trudim da tri teme nekako stavim kao važne, a to su prvo ljubav, prijateljstvo i čojstvo. Čojstvo je, kao što znate, sačuvati druge od sebe.“
Upravo te vrednosti, smatra Dragojević, imaju posebno mesto u pozorištu za najmlađu publiku jer ne zavise od trenutka u kojem nastaju.
„Želim onim najmlađima koji dolaze u pozorište da kažem koliko su te teme važne, koje su svevremene i nikad neće izgubiti na aktuelnosti.“
Dragojević u Subotici radi dve verzije predstave, sa dve ekipe glumaca. Probe se održavaju na srpskom i mađarskom jeziku, a reditelj posebno ističe iskustvo i kvalitet subotičkog ansambla.
„Imam dve ekipe glumaca, sa jednima radim pre podne, sa drugima posle podne. Ja poznajem moj ansambl mnogo dugo i to su zaista sjajni glumci, odlične kolege pre svega. Veliko je zadovoljstvo raditi sa njima“, kaže Dragojević.
Za njega je rad u Dečjem pozorištu Subotica istovremeno zadovoljstvo i odgovornost, upravo zbog predstava koje je ovo pozorište već napravilo.
„Čast mi je i privilegija da radim u jednom pozorištu kao što je Dečje pozorište Subotice, zapravo znajući sve ono što su oni radili proteklih godina. Zaista fantastične predstave koje su nagrade same, koje su dobijali, svedoče o tome da rade kvalitetne predstave. Nekako je to i obaveza za mene da predstava koju budemo radili ne sme da bude ispod onog nivoa koji je zapravo postavilo subotičko Dečje pozorište.“
Da u radu na predstavi nema manjka energije, pokazuje i način na koji Dragojević govori o probama.
„Imaju sjajne glumce i rad je izuzetno lep, nije naporno. Svi se radujemo, radujemo se novim probama i uvek izmišljamo, maštamo nešto novo, nešto lepo, nešto što će doprineti kvalitetu ove predstave.“
Sa subotičkim Dečjim pozorištem već je radio, a iskustvo je sticao i u drugim sredinama. Pored Srbije, radio je u Bugarskoj i Rumuniji, pa je tokom razgovora bilo reči i o tome kako danas vidi razlike između pozorišnih scena u različitim zemljama.
Njegov odgovor je prilično jasan: kvalitet umetnosti ne može se jednostavno podeliti prema državnim granicama.
„Ja mislim da ne ide stvar u tome da li je u Evropskoj uniji ili bilo gde. I ja mislim, pošto sam bio na mnogim festivalima i u drugim zemljama, svuda, u svakoj jednoj zemlji može se naći nešto kvalitetno i nešto krajnje loše. Bar do sada ja to vidim.“
Zato, kako kaže, ne bi pravio jednostavnu podelu na zemlje u kojima je pozorište na visokom nivou i one u kojima nije.
„Ne mogu podeliti, recimo, tamo je kompletno niskog nivoa, onamo je visokog nivoa. Mislim, svuda ima jedno i drugo. E sad, to je procenat gde je više ono što je lepo i ono što nije i gde je manje. Ali u suštini, mislim da je bitno da umetnici imaju mogućnosti da uporede ono što oni rade sa umetnošću iz drugih zemalja i uvek može da se vidi i da se čuje nešto inovativno.“
Upravo će inovacija, na drugačiji način, obeležiti i novu sezonu Dečjeg pozorišta Subotica. Dok će u „Maci Papučarici“ deca kroz priču o urednosti, ljubavi, prijateljstvu i čojstvu dobiti teme koje ne zastarevaju, „Mogli“ će ih odvesti pravo u pitanje budućnosti: kako izgleda trenutak kada čovek i mašina stanu jedno naspram drugog na pozorišnoj sceni.
A odgovor na pitanje ko će tu koga nadigrati, glumci ili robot, publika će tek dobiti. Jedino što se za sada zna jeste da će se u Subotici uskoro dogoditi prilično neobičan susret: između živog glumca, humanoidne tehnologije i pozorišta koje pokušava da vidi šta čovek još uvek ima, a mašina ne može da odigra.
Tekst, foto i video: Sandra Iršević