Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Izložba „Đura Jakšić između mita i stvarnosti” do 21. juna u galeriji Matice srpske

15.04.2019. 10:25 10:32
Piše:
Izvor: Youtube Printscreen

Pozicioniranje Đure Jakšića kao boema, neshvaćenog umetnika, modernog tragičnog junaka, žrtve života i sudbine, slikara, pesnika, revolucionara, borca za nacionalnu ideju i socijalnu pravdu, dinastičkog panegiričara, naizgled ukazuje na brojne protivrečnosti koje su, zapravo, posledica velikih preokreta u drugoj polovini 19. veka.

Ovim rečima muzejski savetnik dr Snežana Mišić, autorka izložbe o Đuri Jakšiću (1832- 1878) otvorene do 21. juna u Galeriji Matice srpske objašnjava njen naziv “Između mita i stvarnosti” i predstavlja ovog umetnika autentične i snažne stvaralačke ličnosti kod koga se slikarstvo i pesništvo nisu sukobljavali nego prožimali i dopunjavali stvarajući jedan od najkompleksnijih umetničkih opusa u srpskoj sredini.

Nakon gotovo 50 godina od realizacije prethodne reprezentativne ikzložbe Đure Jakšića 1971. u Galeriji SANU u Beogradu, nova postavka povezala je dva najstarija nacionalna muzeja Galeriju Matice srpske i Narodni muzej u Beogradu i predstavila 43 dela iz više kolekcija – po 17 iz ove dve nacionalne institucije, ali i Muzeja Jugoslavije, Muzeja grada Beograda, Narodnog muzeja u Zrenjaninu, Narodnog muzeja u Kragujevcu, Narodnog muzeja Crne Gore na Cetinju, Skupštine grada Beograda, manastira Grgetega i Vraćevšnice, Srpske pravoslavne crkvene opštine Srpska Crnja, kao i jedno iz privatnog vlasništva.

Objašnjavajući svoje opredeljenje da svoju doktorsku disertaciju, kao i knjigu koja bi uskoro trebalo da se objavi, posveti ovom umetniku, Snežana Mišić ukazuje da joj je bilo zanimljivo što je još uvek Đura Jakšić poznatiji kao pesnik nego kao slikar, kao i da se malo zna da je on svoje umetničko obrazovanje započeo u ranoj mladosti, u nekim od najprestižnijih škola u svetu je sticao umetničke pouke, ali nije istrajao u svojoj nameri da stekne formalno akademsko obrazovanje.

Za razliku od književnog dela koje je od samih početaka bilo prihvaćeno, likovno stvaralaštvo Đure Jakšića je sve do međuratnog perioda bilo osporavano, kaže Snežana Mišić i objašnjava da se tek krajem dvadesetih godina pojavila generacija srpskih intelektualaca, školovanih istoričara umetnosti i kritičara, koji su počeli da otkrivaju Jakšićevo likovno delo i da menjaju poziciju u percepciji stručne i šire javnosti. Veliku ulogu tada je odigrao Veljko Petrović koji je podstakao da se sakupljaju njegovi radovi, jer sem nekoliko slika u Narodnom muzeju i Galeriji Matice srpske ostala dela su bila po privatnom vlasništvu, a pripremala se Jakšićeva prva izložba 1929. u “Cvijeti Zuzorić” u Beogradu.

Autorka postavke se opredelila da likovno stvaralaštvo Đure Jakšića predstavi kroz tri žanrovske celine kojima se kontinuirano bavio tokom čitavog života – religiozno, portretno i istorijsko slikarstvo, iako je manje poznato da je on radio i crteže, ilustracije za časopise, oslikavao reklame za trgovine i kafane, probne novčanice.

U vreme kada je Jakšić stupio na likovnu scenu religiozno slikarstvo i portreti su bile dve glavne žanrovske oblasti u kojima su slikari radili. Po rečima Snežane Mišić predrasude su, na koje se može naići u mnogim naučnim studijama, da ga to nije ni zanimalo, niti je imao smisla za to,a poznato je da su slikari od toga živeli, a vreme je bilo takvo da tek one koje crkva prihvati postaju opšteprihvaćeni. Jakšićev prvi veliki rad na ikonostasu crkve Svetog Prokopija u rodnoj Srpskoj Crnji doživeo je neuspeh. Autorka postavke objašnjava da se mora imati u vidu činjenica da je on tada imao samo 22 godine, mada su njegove religiozne kompozicije, kako kaže, vrlo ozbiljne, vidi se da je poznavao evropsku umetnost, da je koristio predloške renesansnih i baroknih majstora. Još tri puta Jakšić je konkurisao za oslikavanje crkava, ali je bio odbijen. Nije imao završenu akademiju i nije mogao da se etablira kao školovani slikar poput Konstatina Danila ili Nikole Aleksića koji su tada kada su u pitanju bili portreti i religiozno slikarstvo bili dominantni, ideal i uzor svim slikarima severno od Save i Dunava, tako da je Đuri Jakšiću bilo teško da se nametne.

Isti slučaj je bio i sa portretima, mnogi su mu vraćeni zato što naručioci nisu bili zadovoljni. Tada je, kako objašnjava Snežana Mišić, vladao ustaljen estetski okvir, takozvani bidermajerski idealizam, lik je trebalo malo idealizovati, a Jakšić je više težio psihologizaciji što ga je više zanimalo.

Ono što je posebno u Jakšićevom stvaralaštvu i u srpskoj umetnosti 19. veka je istorijsko slikarstvo u kome je on sebe najviše iskazao. Za razliku od religioznog i portretnog koje je nastajalo uglavnom po poruybinama, istorijsko slikarstvo je bilo izraz autorove lične želje i potrebe, ali i aktuelnog političkog trenutka. Snežana Mišić naglašava da je Đura Jakšić stvarao od 1848. do 1878. u najturbulentnijem periodu za istoriju srpskog naroda, ali i u širem evropskom kontekstu su bile revolucije i previranja. Za razliku od njegovih savremenika koji su uglavnom slikali teme iz srednjovekovne istorije, ono što je vrlo autentično kod Đure Jakšića je to što je bio jedan od prvih koji je slikao scene iz bliske i savremene političke istorije srpskog naroda u Austrijskom carstvu, Kneževini Srbiji, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni ostavljajući vizuelno svedočanstvo o ključnim istorijskim i političkim događajima toga doba.

Sve to Jakšić je pratio i svojim književim radom, tako da je izložba dopunjena određenom arhivskom građom: pismima, fotografijama i rukopisima iz fondova Matice srpske, Muzeja grada Beograda i Biblioteke Matice srpske, čime je po mišljenju autorke postake omogućeno potpunije sagledavanje i razumevanje Đure Jakšića i njegovog umetničkog stvaralaštva, kao i mesta koje ono zauzima u srpskoj kulturi i umetnosti.  

„Devojka u plavom“ kao „slika u gostima“

Najoznatiji Jakšićev portret „Devojka u plavom“, iz kolekcije Narodnog muzeja nije uvršten u ovu postavku, ali će u okviru programa „Slika u gostima“ novosadska publika 18. i 19. maja biti u prilici da vidi ovo remek-delo. U isto vreme GMS će beogradskom muzeju ustupiti čuvenu sliku Uroša Predića „Nadurena devojčica“, a izložba će tamo gostovati od 28. juna do 15. septembra.  U okviru izložbe biće realizovan raznovrstan prateći program: stručna tumačenja i predavanja, edukativni programi i kreativne radionice za decu i mlade, kao i projekcija igrano-dokumentarnog filma “Novosadski dani Đure Jakšića” u produkciji RTV.

Izložbu prati dvojezični katalog, na srpskom i engleskom jeziku. U saradnji sa FTN sačinjena je multimedijalna prezentacija ikonostasa iz crkve u Srpskoj Crnji, a Studio 360 kreirao je virtuelnu šetnju kroz izložbu tako da je ona dostupna širem auditorijumu. Kod pojedinih slika omogućeno je da se preko slušalica čuje interpretacija Jakšićevih stihova.

        N. Popov

Autor:
Pošaljite komentar