Stabilan budžet najviše unapredio poslovnu klimu
Savet stranih investitora okuplja više od 130 stranih kompanija i već 13 godina kroz “Belu knjigu” iznosi preporuke i konkretne predloge za poboljšanje uslova
poslovanja u Srbiji, kao i prioritete u ekonomskoj politici. Strane kompanije su, kako je u razgovoru za “Dnevnik” rekla Ana Firtel, izvršna direktorka Saveta stranih investitora, u Srbiju uložile skoro 29 milijardi evra, prošle godine imale su udeo od 21,7 odsto BDP-a, što je 3,7 odsto više nego u 2013. godini i zapošljavaju oko 94.000 radnika.
- Za proteklih godinu dana investicije kompanija članica Saveta stranih investitora porasle su za 5,2 milijarde evra. Važno je naglasiti da se ovaj rast zasniva ne samo na povećanju broja članica, već i na realnom proširenju poslovanja dugogodišnjih kompanija članica, što je za razvoj Srbije veoma značajno. U ovogodišnjem četrnaestom izdanju “Bele knjige” , koju izdajemo od 2003. godine, prikazali smo trenutno poslovnu klimu u Srbiji, istakli pomake ali i ukazali na nedostatke koje su kompanije naše clanice u protekloj godini identifikovali i dali preporuke kako da se oni prevaziđu – objašnjava Ana Firtel.
Gde je Srbija u proteklih godinu dana napredovala?
- Jedna od ključnih pozitivnih stvari koje su se u Srbiji desile u proteklih godinu dana je stabilizacija državnog buyeta, što je za strane investitore veoma značajno zato što to doprinosi predvidljivosti poslovanja. Poslovna klima u nekim svojim delovima beleži napredak u regulativi i načinu na koji se ona sprovodi. Tu bi posebno ukazali na poboljšanje u oblasti nekretnina i gradnje, pre svega elektronsko izdavanje građevinskih dozvola koje je omogućuje kompanijama da u kratkom roku, nakon što pribave još uvek obimnu dokumentaciju, podnesu zahtev za izdavanje građevinske dozvole i brzo je dobiju. Ovaj proces, po mišljenju naših članica, dobro ide i zakon se dobro primenjuje. Došlo je i do izmene Zakona o konverziji odnosno rešeno je pitanje svojine, mada u tom delu i dalje ima problema koje treba rešiti i prevazići. Napravljen je i napredak u oblastima iz opšte pravnog okvira, kao što su oblasti zaštite konkurencije, zaštite potrošaca, državne pomoći i oblasti javnog beležništva. Pomaka ima i kada je u pitanju regulativa iz sektora telekomunikacija, nafte i gasa i privatnog obezbeđenja.
U kojoj sferi su ostvareni najmanji pomaci?
- Nekoliko godina nije došlo do ozbiljnijeg pomaka u oblasti poreske politike i to u nekoliko bitnih tema. Prva je primena propisa. Propisi sami po sebi nisu loši, ali je problem njihova primena i tumačenje. Drugim rečima, u poreskim zakonima ima dobrih rešenja, ali se kompanije susreću sa neujednačenom primenom tih propisa, nedostatkom saradnje Ministarstva finansija i Poreske uprave. Dešava se da jedno mišljenje kompanijama daje Ministarstvo finansija, a da ga Poreska uprava drugačije tumači, a ceh plaćaju kompanije. Takođe, prošle godine dolazilo je do promene poreskih propisa bez ikakve najave i bez javne rasprave, što nije dobro. Ne sporimo mi da postoji suvereno pravo države da donosi zakone i propise i ne mislimo da u tome moraju da imaju našu dozvolu, ali smatramo da su konsultacije sa privredom bitan deo tog procesa. Drugim recima, da država treba da čuje šta privreda ima da kaže, šta misli i da tek posle toga donosi odluke. Treći gorući problem su parafiskalni nameti koji opterećuju sve privredne subjekte i velike i male, domaće i strane.
Primedbe imate i na činjenicu da proces privatizacije u Srbiji nije završen i na Zakon o stečaju.
- Nama je proces privatizacije izuzetno značajan zato što privatizacija ali i koorporatizacija javnih preduzeća treba da stvore jednake uslove poslovanja na tržistu, što praktično znači da dođemo u situaciju da sve kompanije koje posluju u Srbiji, bez ozbira ko je njihov vlasnik, imaju ista prava i iste obaveze. U tom smislu proces privatizacije treba što pre da se završi da se zna šta je čije i kako se posluje. S druge strane, u preostalim javnim preduzećima čiji je država vlasnik treba da dođe do odvajanja funkcije kontrole i upravljanja, tako da država kroz upravne odbore nastavi da štiti svoja vlasnička prava, ali da se povuče iz upravljanja i da dođe do profesionalizacije menaymenta kako bi ova preduzeća davala bolje rezultate i usluge, kako građanima tako i privredi. U protekloj godini videli smo da nije došlo do pomaka po pitanju stečaja, jer oni i dalje predugo traju i postoji veliki broj normi u Zakonu u stečaju koje omogućavaju da se proces stečaja blokira. Ministarstvo privrede ima radnu grupu koja priprema izmene Zakona o stečaju, mi smo učestovali u javnoj raspravi i prema našem mišljenju ponuđene izmene su prilično uske i ne tangiraju veliki broj problema sa kojima se susrećemo, ali očekujemo da će one ponovo biti razmotrene i da će izmene obuhvatiti veći broj tema.
Ljubinka Malešević
Iznamjljivanje radnika u sivoj zoni
Slabije su ocenjeni kvalitet i primena propisa iz korpusa radnih prava, iako je izmenjeni Zakon o radu označen kao dobar.
- Smatra da je 2014. napravljen dobar radnopravni okvir donošenjem drugačijeg Zakona o radu koji je pomogao da se napravi fleksibilnije radno okruženje. Međutim, to nije dovoljno da bi se uradila veća modernizacija radnog prava, što je i obaveza Srbije na evropskom putu. Jednostavno, postojeći srpski propisi u ovoj oblasti ne odgovaraju evropskim standardima i ukoliko želimo da Srbija postane deo EU moraće još da menja Zakon o radu. Ukazali smo i na probleme koji postoje u vezi rada agencija koje upošljavaju radnike i onda ih uslužno iznajmljuju firmama. To pitanje iznajmljivanja radnika kod nas nije regulisano, a što Srbija mora da ispuni prema Međunarodnoj konvenciji UN, čija je potpisnica, ali i zbog usklađivanja sa evropskim zakonodavstvom. Verujemo da bi donošenje ovog propisa bilo dobro ne samo za kompanije već i za radnike, jer je sada ova aktivnost u sivoj zoni. Takva situacija nikako nije povoljna za strane kompanije koje hoće da poštuju zakon ove države. Nekim drugima kompanijama koje ne žele da poštuju zakon nepostojanje ovih propisa dobro dođe i one to obilato koriste.