Strateški partner obezbeđuje berbu grožđa
Od je strateški partner „Vršačkih vinograda” domaća firma sa stranim kapitalom „Profineks” d. o. o. Beograd.
Ugovor o strateškom partnerstvu su u „Vršačkim vinogradima” potpisali stečajni upravnik tog preduzeća Dušan Dragojlović i ovlašćeno lice firme „Profineks” Nebojša Mišić.
Kako se čulo, ta domaća firma sa stranim kapitalom se obavezala na to da uloži svoj novac da bi se završio proizvodni proces „Vršačkih vinograda”, koji i pored toga ostaju u stečaju sve dok im konačni status ne bude rešen. Pomenutim ugovorom o stateškom partnerstvu „Vršački vinogradi” su obezbedili opastnak i održavanje, a koncept revitalizacije preduzeća podržala je Agencija za licenciranje stečajnih upravnika, odbor svih poverilaca, među kojima su i predstavnici Grada Vršca.
Strateški partner treba da omogući da se reše nagomilani problemi, izuzetno važno je što će sav profit ostati u Srbiji. Planom reorganizacije zagarantovan je izvoz na tržišta evropskih zemalja.
Inače, „Vršački vinogradi” su od novembra prošle godine u stečaju i čekaju da dobiju novog gazdu. Po zakonskim procedurama, tek u novembru ove godine mogla bi biti organizovana javna licitacija na kojoj bi firma i najveće vinogorje u Srbiji mogli biti stavljeni na prodaju kao pravno lice u stečaju, s brendom. Tvrdilo se da ima zainteresovanih kupaca, ali zvaničnih ponuda za kupovinu nije bilo. Neizvesnost oko budućnosti „Vršačkih vinograda” dovelo je do kašnjenja u neophodnom orezivanju vinove loze od novembra prošle godine do marta ove. Posao je krenuo kasno pa je zbog toga od 1.134 hektara vinove loze u rodu, orezano s nešto manje od 800 hektara, s kojih se sada može očekivati rod. Radilo je 44 bivših radnika i pedesetak sezonaca iz okoline Vršca, Leskovca i Kraljeva, a novac za te radove obezbeđen je naplatom potraživanja i prodajom dva miliona litara belog vina u rinfuzi, koje je neposrednom pogodom za 0,32 evrocenta litar, odnosno 78,5 miliona dinara, kupio kruševački „Rubin”. Na lageru je ostalo još oko pet miliona litara.
Nadležni se pravdaju da su poljoprivredni radovi u vinogradima toliko kasnili samo zato što su se svi, pa i Privredni sud u Pančevu, koji odobrava svaki potez stečajnog upravnika, prvi put u praksi susreli sa stečajem u kojem je nastavljeno da se radi. A vinogradi su to i „zahtevali” jer bi, u suprotnom, propali. Pronađen je način na koji sve to može funkcionisati u zakonskim okvirima pa je čak i od Ministarstva poljoprivrede, kako nam je rečeno, dobijeno rešenje da „Vinogradi” i u stečaju mogu nastaviti da proizvode vino i rakiju.
LJ. Malešević