Overa punomoći i kod stranih notara
Javnobeležnička komora Srbije zauzela je stav da sva dokumenta naših državljana izdata u inostranstvu moraju da budu u formi javnobeležničkog zapisa kao i u Srbiji i da primena Zakona o javnim beležnicima
u tom delu mora da zaživi što pre. Praktično, to znači da naši konzulati i ambasade u inostranstvu ubuduće neće moći da overavaju punomoćja kao što su do sada činila.
Naši građani u rasejanju bili su zatečeni takvim stavom Javnobeležničke komore Srbije, smatrajući da će sada po svaki pečat morati da dolaze u otaybinu, što bi stvorilo velike probleme onima koji žive u Australiji, na Novom Zelandu, u Americi ili bilo kojoj dalekoj državi u svetu. U samoj Javnobeležničkoj komori Srbije nisu osporili da takav stav može zadati problem srpskom rasejanju, ali su uvereni u to da naša konzularna predstavništva moraju da postupaju u skladu s državnim zakonodavstvom. Dodaju da notari jesu po dogovoru prihvatili punomoćja overena u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, ali da su ona bila odgovarajuća po sadržini, ali ne i formi.
Punomoćje mora da prati forma ugovora jer, po Bečkoj konvenciji, konzulati su dužni da postupaju po propisima svoje zemlje i da obavljaju beležničke poslove, što ne čine. Znamo da će dijaspora imati problema, ali reč je o pravnom zadatku, i bolje je da se sada reši da se ne bi desilo da neki posao naših ljudi u dijaspori propadne jer konzulati nisu radili po zakonima Srbije, smatraju u Javnobeležničkoj komori Srbije.Ministar pravde Nikola Selaković poručuje da dijaspora neće trpeti zbog notara prilikom overe ponomoćja samo zbog toga što naša diplomatsko-konzularna predstavništva nemaju dovoljno pravnika koji znaju da sastave javnobeležničke zapise koji imaju propisanu formu.
– Naši državljani, osim u DKP-ima, punomoćje mogu overavati i kod stranih notara u državama u kojima žive. Tako overena dokumenta po osnovu uzajmnosti dve države biće priznata i kod notara u Srbiji – rekao je Selaković, dodajući da Komora i javni beležnici u Srbiji treba da prihvataju punomoćja overena u DKP-ima u formi obične overe potpisa. Međutim, prihvatanje takvih punomoćja odnosi se samo na one poslove koji se kod notara sastavljaju u tom obliku, dok se ta forma ne zahteva za ostale poslove gde se, kao i do sada, radi obična overa potpisa. Za punomoćja iz, recimo, domena Zakona o prometu neproketnosti, odnosno zaključivanje ugovora o prometu nepokretnosti, mora ipak postojati stručan notarski zapis.
Problem bi bio lako rešen kada bi u svim našim DKP-ima u svetu bilo dovoljno pravnika koji bi se obučili za javnobeležnički posao, ali je činjenica da njih nema u potrebnom broju. Kao moguće rešenje, pominje se mogućnost da u neka predstavništva u inostranstvu budu poslati stručni kadrovi iz Srbije koji bi se bavili poslovima punomoćja. No, narednih meseci će DKP-i dobiti upustva ili priručnike o tome kako će se ubuduće obavljati izdavanje punomoćja, a tu je i tumačenje ministra pravde po kojem naši državljani mogu sve svoje potrebe obaviti i kod stranih notara u zemljama u kojima žive. Jeste da će ih to izaći mnogo skuplje nego što bi platili našim notarima u DKP-u, ali je svakako jeftinije nego da za svaki pečat dolaze u Srbiju.
LJ. Malešević