Ljubavlju savladavao talase i hladnoću
„Talasi lađe lome, šta srce zna o tome?“ Ovi stihovi pesme Đorđa Balaševića, „Noć kad sam preplivao Dunav“, kao da su pisani za avanturistu iz Zrenjanina,
Zorana Sremca, do sada poznatog kao sjajan padobranac i ronilac, a od sada i po tome što je preplivao deonicu Dunava u dužini od 80 kilometara, od Novog Sada do Pupinovog mosta (Borča – Zemun), nedaleko od ušća Save u Dunav,što je ruta duplo šira od kanala La Manš..
Zoran kaže da se odlučio na ovaj izuzetno zahtevan poduhvat upravo zbog srca, odnosno zbog želje da na taj način pokaže ljubav prema roditeljima, prema svojim ćerkama Andrei i Andrei i prema ljubavi svog života, Lidiji.Istina, on je planirao da pliva tačno do Ušća, a da ostvari cilj koji je sam sebi zacrtao, nedostajalo mu je još oko pet kilometara, ali je morao da skrati deonicu zbog hipotermije, jer je proveo oko 20 sati u hladnoj vodi.
– Od samog početka su me pratili pehovi. Počeo sam da plivam u 3 i 45 ujutru, sa 45 minuta zakašnjenja u odnosu na plan i plivao sam sporije nego što smo planirali, bilo je jako oblačno, oko mene mrkli mrak, a voda hladna – kaže Zoran Sremac.– U čamcu me je pratio prijatelj Gale, koji je grejao vodu na plinskom rešou i polivao je po meni, kako bih se malo ugrejao. To mi je povratilo snagu, ali kad sam stigao do Pupinovog mosta, ponovo je nastupila hipotermija. Ipak, kaže ponosan je jer je isplivao 80 km, ali mu je u isto vreme malo krivo, jer nije ispunio plan.
- Boli me svaki mišić, a noge i ramena ne osećam, a sreća je što nisam imao problema sa grčevima.-kaže Zoran i dodaje da je zahvalan prijateljima Radetu Veselinoviću Galetu, Aleksandru Milisavljeviću Muksi, kolegama padobrancima.