Na početku je bio Fifi
Već prema zahtevima klijenata, Đorđe Negru danas u svojoj firmi, stručno rečeno, održava, popravlja, nadograđuje i konstruiše mernu i regulacijsku opremu, a onako laički, prepravlja i nadograđuje automatske industrijske mašine
da rade prema drugačijim zahtevima od onih za koje su prvobitno konstruisane.Tako je za njega svaki novi posao i novi izazov, za koji se neprekidno priprema poslednje tri decenije. Đorđe je, naime još na časovima tehničkog u osnovnoj školi svoje makete kuća obogaćivao automatskim zatvaranjem i otvaranjem garažnih vrata, u sedmom razredu napravio je uređaj za ispitivanje preciznosti, s kojom se takmičio na Smotri mladih konstruktora,a već sledeće godine, kao mali maturant, je na Smotri mladih istraživača prikazao hidrauličnu ruku.Na tim smotrama dečaka iz Rumenke zapazio je jedan od članova komisije - Slobodan Popov, tada nastavnik u Mašinskoj školi u Novom Sadu. I od tada njegovo školovanje počinje da ide tokom koji bi i danas mogao biti primer dobre prakse u radu s darovitom decom. Oduševljen inovativnošću, protivno tada važećem teritorijalnom principu upisivanja u „deveti“ razred, Slobodan Popov dovodi Đorđa pod svoje mentorstvo u školu koja je mogla da mu omogući sve uslove da razvija svoja interesovanja. Škola je imala odlično opremljene radionice, sa majstorima koji su mogli da naprave sve što Đorđe nacrta. Specijalnom odlukom Nastavničkog veća mladi konstruktor je bio oslobođen časova na kojima, po ličnoj proceni, nije imao šta da nauči, što bi današnjom terminologijom bio individualni obrazovni plan za darovitu decu, koji, istina, današnji zakon predviđa, ali ga u praksi ipak još uvek nema. Ovako veliko poverenje nastavnika Đorđe je opravdao na kraju godine peticama iz svih predmeta, ali i robotima Fifi I i Fifi II koji su na takmičenjima bili najbolji u ondašnjoj velikoj državi. Dobar opšti uspeh i nagrade na takmičenjima i smotrama donele su Đorđu i državnu stipendiju, a podrška škole prelila se i na besplatno letovanje.
-Ta podrška društva mi je mnogo značila, ali me i na neki način obavezala da ostanem ovde i opravdam to poverenje - kaže Đorđe Negru -Elektrotehnička škola bila je logično usmerenje posle dva opšteobrazovna razreda, a zatim i Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Novom Sadu. Konstruisanjem robota se više nisam bavio, jer one stvarno korisne u industriji mogu da proizvode samo giganti. Ipak, veoma širok spektar znanja, koje mi je za to đačko konstruisanje bilo potrebno, puno mi je pomogao u daljem radu. Pomoglo mi je i da se zaposlim i dve decenije radim u svojoj struci. Pre tri godine sam otvorio svoju firmu i to znanje i veštine mi i danas koriste, kada u skupim mašinama programiram mikrokontrolere za nove zahteve i tako svojim komitentima uštedim novac koji bi morali odvojiti za neke nove mašine.
Među poslovima koje je Đorđe Negru uspešno uradio je je unapređenje mašine za industrijsko sečenje stabala, zatim one za doziranje i doradu proizvoda, pa skupe mašine za ispitivanje kvaliteta u proizvodnji, koja je postala neupotrebljiva kada su se standardi kvaliteta promenili...
-Sada radim na programiranju na nivou hardvera, jer nama nedostaje kontrola kvaliteta, pa zato jeftinije prodajemo svoje proizvode - kaže Đorđe Negru -Savladavanjem ove oblasti bih sebi obezbedio novi prostor za rad, a proizvođačima pojeftinio proizvodnju. Zato su mi potrebni mladi saradnici i to je razlog što sam se obratio svom nekadašnjem mentoru dr Popovu.
A svom nekadašnjem štićeniku dr Popov će sigurno pomoći jer on darovitim učenicima nikad nije prestao da poklanja svoju pedagošku pažnju. Koliko uspešno to radi govori i činjenica da je, mada penzionisani univerzitetski profesor, na čelu Centra za razvoj i primenu nauke, tehnologije i informatike,koji je danas kao organizator nekih novih smotri, rasadnik i novih darovitih osnovaca i srednjoškolaca.
Danica Devečerski
Roboti i pres kliping
I dok Đorđe Negru kaže da danas tridesetogodišnje robote prekriva prašina negde u roditeljskoj kući, profesor Popov u svojoj dokumentaciji čuva njihove originalne nacrte-čitav elaborat. U dokumentaciji dr Popova je i pravi pres kliping-sve što su mediji objavili, ne samo o Đorđu i njegovim konstruktorskim uspesima, nego o svoj darovitoj deci, kojoj je ovaj entuzijasta posvetio svoju pedagošku karijeru.