Polako, svete, ja sam dete
Dva puta godišnje, ispred novosadskog Muzičko-plesnog teatra „Iskrice” deca se sa svojim mentorima obrate publici kroz edukativne i šaljive mjuzikle.
Raspevano i razigrano u svet odraslih oni šalju važne poruke, a
najdominantnija ovog puta bila je: „Polako svete, ja sam dete”.
Oni koji su 3. decembra tim povodom došli u Gimnaziju „Laza Kostić”, gde „Iskrice” tradicionalno nastupaju, mogli su da provere znaju li bake šta su tantrumi, a šta zdrava hrana, da li se u dobroj staroj izreci „s kolena na koleno” desio neki kratak spoj, pa i da li dobro tumačimo dečja prava.
Kako kaže pedagog i osnivač Muzičko-plesnog teatra „Iskrice” Snežana Golić, tekstovi autorskih pesama koje izvode deca podstiču nas na zahvalnost prema bakama i dekama: „S godinama stiče se prava vrednost, ako shvatiš to, imaćeš prednost. Saslušaj odrasle kad ne razumeš, ne misli olako da bolje umeš, strpljenja i sve ćeš da razumeš” ili „Sve što je lepo, sve što je bajno, baka i deka ostave trajno”.
– Danas vreme beži, svima je dan kratak i ostaje mnogo posla koji nas čeka ujutru. Da li stižemo da se volimo dovoljno? Da osetimo i pokažemo, emocije, da se grlimo i uživamo? Kroz pesmu, deca pitaju: „Gde gori, svete? Ja hoću da sanjam svoje snove, da maštam i igram se, detinjstvo me zove”. Može li se detinjstvo ukrasti? Da li deci koja treniraju jahanje treba kupiti konja, a plivanje bazen? I šta se desi kada se dete predomisli, pa čak i zaboravi da je konj bio baš njihova rođendanska želja?
Duhovito i nežno, edukativni mjuzikl „Polako svete, ja sam dete” zadaje teme za razmišljanje i preispitivanje nekih odluka odraslih, usporava sat, ističe miris doma i u centar naših potreba stavlja osećaj zajedništva i porodicu, dodaje Snežana Golić.
Naredni nastupi preko 300 devojčica od tri do osam godina zakazani su za 17. i 18. decembar.
S. M-ć