MEDIJSKI NAPAD NA SRBIJU Predstavnici tzv. Prištinskih institucija šire LAŽI I OBMANJUJU NAROD
Incident u Banjskoj pokrenuo je niz procesa koji su direktno upereni protiv Republike Srbije i srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Pogibija srpskih mladića predstavlja još jednu krvavu stranicu u dugoj istoriji stradanja naroda u Južnoj srpskoj pokrajini . Opravdani bol i tugu u Srbiji ubrzo je prekrila svesna kampanja plasiranja poluinformacija i laži sa ciljem diskreditovanja srpske zajednice na Kosovu i Metohiji i urušavanja kredibiliteta najviših organa vlasti Srbije.
Prosto je neverovatno sa kojom lakoćom su svesne laži predstavnika tzv. Prištinskih institucija i medija prenošene u medijski etar ostatka Srbije. Iznenada, u našim medijima, javne zvezde i kredibilni izvori informacija postali su činovnici tzv. Prištinskih institucija koji su formirali narativ o tragičnom događaju u skladu sa propagandim težnjama Kurtijevog režima.
Ovo svesno širenje lažnih i obmanjujućih informacija, preplavilo je naš medijski i informacioni prostor. Dezinformacije su stizale iz različitih izvora, uključujući pojedince i privatna lica, a prednjačili su pojedini portali i televizijske kuće. Isključena je svaka kritika a pokušaj traženja informacija sa druge strane je izostao što se svakako kosi sa elementarnim pravilima novinarske etike.
Nikada kao do prošle sedmice privremene Prištinske institucije nisu u tolikoj meri kreirale javni i digitalni i narativ u ostatku Srbije. Veoma vešto, su koristili niz taktika da manipulišu javnim mnenjem, prošire razdor i naprave nestabilnost u našem društvu i da delegitimišu žrtve Kurtijevog terora.
Kao po pravilu na meti udara su se našli preostali Srbi sa Kosova i Metohije,Predsednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, Vojska Srbije na čelu sa ministrom, Milošem Vučevićem i naravno Srpska pravoslavna crkva. Ako gledamo kroz vrednosne sisteme direktno su napadani i urušavani osećaji samopouzdanja, sigurnosti i nacionalnog ponosa. Kroz sve te objave uvek su provejavale poruke: krivi smo mi, najgori smo od svih, kod nas nema ništa čestito i Srbi sa Kosova su kriminalci i teroristi.
Gledajući broj neimenovanih i lažnih naloga koji su po raznim društvenim mrežama širile i šire narativ tzv. Prištine jasno je da su protiv države Srbije bili angažovani pojedinci ili grupe koji su krierali i širili dezinformacije. Ovi nalozi nisu bili samo iz Srbije već iz država iz okruženja. Ako može da se kaže da je u ratu sve dozvoljeno onda svakako je u ovoj novoj kampanji napada na javni medijski prostor stvarno sve korišćeno.
Nažalost pojedini mediji su iskorišćeni kao sredstvo za širenje dezinformacija, kako na domaćem tako i na međunarodnom planu. Neodgovorna urednička politika, koja je pojedine medije napravila oruđem Kurtijeve propagande u Srbiji, još jednom nam je ukazala kolika je važnost očuvanja nezavisnosti medija i novinarskog integriteta. Kao što su zemlje Evropske unije ujedinjeno nastupile protiv, kako kažu, ruskog dezinformacionog rata, krajnje vreme da se naš medijski prostor zaštiti i sačuva od snažnih upliva entiteta, snaga ili pojedinaca koji nameravaju da ga na volšeban način oblikuju i preuzmu.
U ostalom, da li se pravljenjem ovakvih kampanja sprema platforma koja direktno treba da utiče na rezultat predstojećih izbora? Da li onda dolazimo da činjenica da se kroz tzv. mrežni rat formira javno mnjenje i tako direktno utiče na izbornu volju građana Republike Srbije? Da li onda pričamo o uplitanju stranih entiteta na validnost izbora kod nas i otvaramo pitanje kako zaštiti našu demokratiju?
Uglavnom otkrivanja subjekata koji učestvuju u organizovanju dezinformionih kampanja je složen i višestruki izazov. Međutim, dešavanja u poslednjih devet dana su toliko transparenta da pojedinac ne može a da se ne pita da li je moguće da se ovakve stvari zaista dešavaju? Da li su širenje lažnih vesti i uzbunjivanje javnosti kažnjiva dela? Direktne posledice ovakvog delovanja su podrivanje poverenje u državne institucije, ugrožavanje demokratskih procesa u našem društvu a takođe imaju i značajne implikacije na međunarodne odnose. Da li su nas iznenadili pojedini horski glasovi koji su bez provere podataka na terenu pozvali na bombardovanje Srbije i uvođenja sankcija? Kao da se zloduh dvedesetih ođedanput vratio sa svim mogućim anti-srpskim stereotipima.
Dok čekamo nalaze patologa i izveštaje neke buduće nezavisne komisije koje će tačno utvrditi šta se zbilo moramo sačuvati pribranost i slogu i prepoznati metode medijske manipulacije koji su više nego vidljivi u našem društvu. Sloga biće poraz vragu.
Petar Đurđev, direktor Arhiva Novog Sada