SVETA NEDELJA MIRONOSICA Uzvišenje ženske vere i predanosti Hristu
Druga nedelja po Vaskrsu u Pravoslavnoj crkvi posvećena je ženama mironosicama, ali i dvojici tajnih Hristovih učenika – Josifu iz Arimateje i Nikodimu.
Naziva se Nedelja Mironosica i nosi snažnu poruku – da su vera, ljubav i tiho služenje najuzvišeniji izrazi predanosti Bogu.
Ova sveta nedelja je slava svih žena koje su ostale uz Hrista i onda kada su ga svi napustili. One su prve stigle na njegov grob, noseći mirisna ulja (mirone) da pomažu Njegovo telo – i postale prvi svedoci Vaskrsenja.
Ko su bile žene mironosice?
Najpoznatija među njima je Marija Magdalena, koja je prva ugledala vaskrslog Hrista. Tu su i: Marija, majka Jakova Malog i Josije, Salomija, ćerka Josifa Obručnika i majka apostola Jovana i Jakova, Jovana, supruga Huze, upravitelja doma cara Iroda, Marta i Marija, sestre Lazara iz Vitinije, Marija Kleopova, Sosana, pobožna i hrabra žena.
Njihovo zajedničko obeležje je – tiha, nepoljuljana vera, bez potrebe da budu viđene, hvaljene ili shvaćene. I upravo je njih Hristos izabrao da prve prime vest o pobedi nad smrću.
Tajni učenici – Josif i Nikodim
Ove nedelje Crkva se seća i Josifa iz Arimateje, koji je od Pontija Pilata tražio telo Hristovo i položio ga u svoj grob, kao i Nikodima, fariseja koji je krišom dolazio Hristu da sluša Njegovu nauku. Obojica su pokazali hrabrost, odanost i veru kada je to bilo najteže.
Liturgijska obeležja
Nedelja Mironosica ima bogatu i svečanu službu, u kojoj se pevaju:
Stihire iz Velikog petka,
Pashalne pesme: „Pasha svjaščenaja“ i ceo Pashalni kanon,
Bogorodične pesme, koje podsećaju na uzvišenu ulogu Presvete Bogorodice.
Na večernjoj službi ove i naredne tri nedelje, pevaju se stihire koje se inače pevaju tokom Svetle sedmice, kao produženi duh Vaskrsenja. U hramovima posvećenim ženama mironosicama, dodaje se i posebno veličanije.
Nedelja tihe snage i molitve za žene
Nedelja Mironosica je prilika da se svi podsetimo koliko je ženska vera duboka, tiha i snažna. Ovaj dan je i duhovna slava svih majki, baka, sestara i kćeri koje trpe, mole se, nadaju i čuvaju dom – često iz senke, ali nikad bez smisla.
Ona je više od praznika – ona je ogledalo žene u hrišćanstvu, one koja ne viče, ne traži priznanje, ali je uvek prva tamo gde treba srce i vera.