DVA HEROJA VERE KOJA SU STRADALA ZA HRISTA Prvi se borio u pustinji, drugi srpski svetitelj je mučenički stradao tokom rata
Današnji dan, 5. maj, Pravoslavna crkva posvećuje dvojici svetitelja koji su u različitim vremenima, ali sa istom verom, posvedočili pripadnost Hristu – Prepodobnom Teodoru Sikeotu i Svetom sveštenomučeniku Platonu Banjalučkom.
Jedan je izabrao tišinu pustinje i podvige nadljudske snage, dok je drugi, u vihoru rata, položio život za svoj narod i veru. Obojica su ostavili neizbrisiv trag u istoriji pravoslavne duhovnosti.
Prepodobni Teodor Sikeot – ratnik u pustinji, svetilnik Carstva nebeskog
Rođen u 6. veku u selu Sikea, u oblasti Galatije, Teodor je još kao dete pokazivao retku duhovnu zrelost. Iako su ga mnogi videli kao budućeg vojnika, on se još u mladosti opredelio za post, molitvu i usamljenički život. Njegova majka Marija želela je da služi caru, ali se, prema predanju, Sveti Đorđe javio u snu i rekao: „Ne caru zemaljskom, već Caru nebeskom on pripada.“
Povukao se u asketski život, posvećen isceljenju duša i tela. Njegovi podvizi nadilazili su granice ljudske snage – nosio je lance, gladovao, žeđao, molio se po celu noć, i imao dar prozorljivosti. Bio je iscelitelj, borac protiv nečistih sila, čovek koji je zračio svetlošću.
Protiv svoje volje, iz poslušnosti, postavljen je za episkopa Amasijskog, gde je proveo 11 godina u službi. Molitvom je izdejstvovao povratak u svoj manastir i tišinu koja mu je bila prirodnija od episkopskih dveri. Upokojio se oko 613. godine, u miru i molitvi.
Sveti sveštenomučenik Platon Banjalučki – tiho junaštvo pred silama tame
Vladika Platon Jovanović, rođen 1874. u Beogradu, školovao se u znamenitim bogoslovskim centrima Rusije i služio kao vojni sveštenik u Prvom svetskom ratu. Neposredno pred Drugi svetski rat postavljen je za episkopa banjalučkog, gde je dočekao krvave dane ustaškog progona Srba.
Uhapšen je 5. maja 1941. godine, zajedno sa sveštenikom Dušanom Subotićem. Nakon mučenja, obojica su ubijeni i bačeni u reku Vrbanju. Telo vladike Platona pronađeno je unakaženo, ali duh njegov ostao je nesalomiv. Postao je jedan od prvih novomučenika Drugog svetskog rata.
Danas njegove svete mošti počivaju u Sabornoj crkvi u Banjaluci, gde vernici dolaze da mu se poklone, poštujući njegovu nepokolebljivu veru i smirenost pred zlom.