SUSRETI: RADA NOVAKOV, SVESTRANI MLADIĆ IZ TOMAŠEVCA Maturant generacije i fudbalski sudija vešt s drvetom
Rada Novakov je 16. maja napunio 19 godina. Ovaj mladić iz Tomaševca bio je vukovac u Osnovnoj školi “Mladost” u rodnom selu, postigao je skroz odličan uspeh i u Elektrotehničkoj i građevinskoj školi “Nikola Tesla” u Zrenjaninu i ovih dana je u Domu učenika srednjih škola “Angelina Kojić Gina” proglašen za maturanta generacije. Rada je, takođe, fudbalski sudija, a u svojoj kućnoj radionici bavi se i izradom predmeta od drveta.
- Trenutno sam fokusiran na to da uspešno položim maturski ispit i da upišem Mašinski fakultet u Beogradu. Završio sam IT smer u srednjoj školi, ali sam tokom ove četiri godine školovanja shvatio da bih mnogo produktivniji bio na nekom drugom polju - kaže na početku razgovora za “Dnevnik” Rada Novakov.
Naš mladi sagovornik bio je stanar srednjoškolskog internata. Kaže da će život u njemu pamtiti po dobrom druženju, pravim prijateljima koje je stekao i pravilima koja su morala da se poštuju u domu, a koja su ga izgradila kao ličnost.
- Ta pravila su podrazumevala poštovanje autoriteta, odnosno vaspitača, ali i pridržavanje kućnog reda. Takođe, navikao sam se na samostalan život. Iako sam u domu imao obezbeđenu hranu i smeštaj, u neku ruku sam morao sam o sebi da se staram. Tako da je to isto jedno lepo iskustvo.
Poslednje dve godine ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svetu mogli su često da ga vide na fudbalskom terenu, i to u ulozi arbitra. Deli pravdu na utakmicama Područne fudbalske lige Zrenjanin.
„Završio sam IT smer u srednjoj školi, ali sam tokom ove četiri godine shvatio da bih mnogo produktivniji bio na nekom drugom polju”
- Za poziv fudbalskog sudije zainteresovao sam se pre otprilike tri godine. Poželeo sam da se oprobam u toj ulozi, pošto volim fudbal, sport generalno, i to mi je bio način da se bavim nekom fizičkom aktivnošću. Završio sam obuku za fudbalskog sudiju i u proleće naredne godine počeo da sudim....
Debitovao je kao pomoćni sudija na meču A lige Fudbalskog saveza grada Zrenjanina između istoimenih klubova - Mladosti iz Belog Blata i Lukićeva. Ubrzo se na travnatom terenu pojavio i u ulozi glavnog sudije. Bila je to utakmica odigrana na Motelu Šumica, između Proletera 2006 iz Zrenjanina i Sloge iz Jarkovca.
- Ne mogu da kažem da nisam imao tremu, pošto sam osećao jednu dozu odgovornosti. Nije bilo lako, ali sam izdržao...
Kaže da mu je poziv fudbalskog sudije doneo puno pozitivnih stvari u životu. Pre svega rad na sopstvenom karakteru.
- Pomogao mi je da budem istrajniji i smireniji, da ne podležem lako pritiscima. Osim toga, doneo mi je nebrojena poznanstva, kako među ostalim sudijama, sportskim radnicima i fudbalerima, tako i među njihovim roditeljima, prijateljima, navijačima takođe. Nije mali broj ljudi koje sam upoznao preko fudbala i sa kojima sam i sada u kontaktu. Neki od najboljih prijatelja su takođe fudbalski arbitri...
S obzirom na to da voli sport, a da potiče iz militarskog sela koje čuva od zaborava banatske šore, pitali smo ga da li igra ovu igru nalik američkom bejzbolu.
- Tako nešto da se ne proba, a da ste iz Tomaševca, naravno da ne dolazi u obzir. Drugari i ja smo imali ekipu Čoke, kako glasi naziv našeg dela sela, i takmičili smo se na Svetskom prvenstvu u banatskim šorama, u juniorskoj konkurenciji. To je obeležilo moje detinjstvo i život na selu. I sada se, svakog Uskrsa, okupljamo i tradicionalno igramo banatske šore, onako za našu dušu. Okupe se dve ekipe iz sela, ponekad dođu i rivali iz susednog Orlovata...
Ističe da je odmalena voleo da uposli ruke i nešto stvara. Što god, samo da nešto radi.
-Za vreme korone imao sam više slobodnog vremena, pa sam na internetu istraživao šta bih sve mogao da pravim. Počelo je sa policama koje baš i nisu bile reprezentativne, a u međuvremenu sam opremio svoju kućnu radionicu i kupio dosta novog alata. Sada izrađujem čiviluke, police i mnoge druge predmete od drveta, I mogu reći da mi ide od ruke...
Tekst i foto: Željko Balaban