PIROTSKI ĆILIM- SRPSKO BLAGO NA UNESKO LISTI Snežana Petrović, tkalja, izrađuje umetnička dela više od tri decenije: Moj otac je rekao "Čuvajte tradiciju, jer ćete tako sačuvati sebe"
Pirotski ćilim nije samo ukrasni predmet – on je simbol grada, ogledalo tradicije, umetnost u vlaknima i ponos koji se prenosi generacijama.
U svakom njegovom uzorku ispredene su priče žena, istorije naroda i kulture koja odoleva vremenu. Danas, u doba globalizacije i brze proizvodnje, pirotski ćilim ostaje uspravan kao svedočanstvo autentičnosti, rukotvorine i trajne lepote.
Istorija pirotskog ćilima
Počeci izrade pirotskih ćilima sežu u vreme osmanske vladavine, kada su pirotske tkalje počele da stvaraju ćilime bez ikakve osnove ili šablona – po sećanju i osećaju. Veština se prenosila s kolena na koleno, a svaki ćilim bio je jedinstven, poput poruke u šifri.
Tokom XIX veka, pirotski ćilimi postaju prepoznatljivi širom Balkana, a posebnu popularnost stiču na dvorovima i u bogatim kućama Srbije i Bugarske. U Evropi, prvi put su prikazani na izložbama krajem XIX veka, gde su odmah privukli pažnju zbog svoje tehnike i dekorativnosti.
Tajne tkanja
Pirotski ćilim se tka tehnikom takozvanog ćilimarskog veza, na vertikalnom razboju, bez upotrebe čvora, što rezultira sa dva identična lica – ćilim je isti s obe strane. Koristi se isključivo domaća vuna, bojena prirodnim pigmentima – korom drveta, lišćem, plodovima, pa čak i insektima.
Motivi su geometrijski, simetrični i uvek nose simboličko značenje: ključ označava zaštitu doma, zvezda sreću, ptica slobodu, čarapa zdravlje, a dan i noć balans života. Svako selo ili domaćinstvo imalo je svoj prepoznatljivi stil.
Kulturna i umetnička vrednost
Pirotski ćilim je 2012. godine upisan u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije, a 2017. postao je deo UNESKO-ve liste nematerijalne kulturne baštine čovečanstva. Ovaj status nije samo počast – on je i obaveza da se tkanje čuva, neguje i prenosi mlađima.
Muzeji u Srbiji i inostranstvu čuvaju originalne pirotske ćilime kao umetnička dela. Neretko se koriste i kao scenografija u filmovima i pozorištima, ali i kao inspiracija savremenoj modi i dizajnu enterijera.
„Svako ima svoj motiv u srcu“ – reč tkalje iz Pirota
U razgovoru sa Snežanom Petrović, tkaljom iz Pirota sa više od 30 godina iskustva, saznajemo:
„Kada sednem za razboj, sve drugo nestaje. U tim nitima ja sam sa svojom babom, koja me je učila, i sa prababom koju nikad nisam upoznala. Ćilim nije samo rad – on je moj život. Moj otac je rekao: čuvajte tradiciju, jer ćete tako sačuvati sebe.“
Snežana kaže da sve manje mladih želi da uči ovu veštinu, ali se nada da će turizam i edukacija probuditi interesovanje novih generacija.
Budućnost ćilima
Danas, pirotski ćilim se suočava sa izazovima masovne proizvodnje, nedostatkom mladih tkalja i skupom prirodnom sirovinom. Ipak, postoji novi talas entuzijasta: udruženja žena, radionice za turiste, projekti u saradnji sa umetnicima i dizajnerima.
Sve je više inicijativa za uvođenje ćilima u moderan život – kao zidne dekoracije, tašne, jastuke ili čak digitalne printove inspirisane tradicionalnim motivima. U tome leži i ključ opstanka – da ćilim ostane autentičan, ali da dobije novi život kroz kreativnu upotrebu.
Pirotski ćilim je više od predmeta – on je pamćenje u vuni, glas žena koje tkaju priče, simbol jednog kraja koji je spreman da svoj identitet podeli sa svetom.