(VIDEO, FOTO) TIHI ČUVARI NEBA Kako u NP "Fruška gora" spasavaju svoje orlove, cilj je dugoročno očuvanje ptica grabljivica
Dugoročno očuvanje ptica grabljivica na području NP "Fruška gora“, projekat je koji sprovodi upravljač na teritoriji zaštićenog područja, a cilj je, između ostalog, utvrditi recentno stanje populacija ptica grabljivica i započeti monitoring ovih vrsta.
U granicama Nacionalnog parka živi oko 30 vrsta grabljivica, a aktivnosti u okviru projekta odnose se pre svega na najređe vrste – orlove, sa fokusom na orla krstaša.
Kako je za „Dnevnik” pojasnio biolog u JP Nacionalni park „Fruška gora” dr Dragiša Savić, na našoj usamljenoj ostrvskoj gromadi žive četiri retke vrste orlova, od toga su kliktavac i patuljasti orao u prilično malom broju.
Hranilište je napravljeno pre više od dve decenije na lokaciji bivšeg kamenoloma Debeli Cer, i svake zime je izvor hrane za veliki broj orlova
Orao belorepan broji stabilnu populaciju, a kako bismo bolje razumeli aktivnosti koje se realizuju u okviru projekta, Dragiša nam je pojasnio kakvo je stanje sa orlovima krstašima bilo pre 100 godina, kada još uvek antropogeni faktor nije uzeo maha, oteravši ove velelepne letače sa teritorije zaštićenog područja.
– Pre jednog veka, dok nije bilo toliko ljudi na Fruškoj gori, ovde je živela vrlo stabilna populacija koja je brojala nekih osam do 10 parova. Međutim vremenom su se krstaši često uznemiravali, nedostajalo im je i hrane zbog sve većeg prisustva ljudi, te je populacija počela da opada i pre 20 godina su ostala dva aktivna gnezda, jedno u Papratskom dolu koje je u prvom stepenu zaštite i nije bilo većih problema, a drugo je bilo iznad Grgetega, u blizini maratonske staze. To smo lako rešili sa organizatorima, oni su izmestili stazu, a orlovi su se na ta dva gnezda nastavili gnezditi, mladunci su godinama izlazili, no pre šest godina, ptica više nije bilo, samo su nestale – rekao je Savić, dodavši da ornitolozi tvrde da je ta pojava manje – više trend među orlovima krstašima, da se sve ređe gnezde u šumi, a sve češće su gnezda aktivna van šuma, na izolovanim usamljenim stablima, pa je to možda razlog, no pre je samo pretpostavka.
Postavlja se i čeka
Veliki broj ljudi u poslednje vreme uživa da posmatra i fotografiše ptice u prirodi, a orlovi su inače plašljive životinje kojima je jako teško prići. Zato su u okviru projekta osmislili da naprave jednu čeku u blizini hranilišta za ljubitelje prirodne fotografije, kaže Dragiša Savić. Čeka je kontejnerskog tipa, specijalno staklo je stiglo i čeka da bude montirano, a fotografi će ulaziti pre svitanja i čekati svoj najbolji kadadar. Kontejner je malo ukopan, da bi što manje bio vidljiv. Ostala je i nadstrešnica da se montira, te se nadaju da će do zime čeka biti gotova za prve fotografe.
Ornitolozi evidentiraju svake godine nova gnezda, a Dragiša kaže da je oko 18 aktivnih u Vojvodini što je izuzetno dobro, jer znači da se populacija oporavlja. Jedno gnezdo je uočeno na desetak kilometara od Fruške gore preko Dunava, te je velika verovatnoća da će neki novoformirani par proceniti da je Fruška gora zgodno mesto za život.
– Ne možemo da vratimo prirodu u stanje od pre 100 godina, ali možemo da pomognemo tako što ćemo, ukoliko znamo gde je gnezdo, eliminisati uznemiravanje ptica, naročito u reproduktivnom periodu. Takođe, možemo da im pomognemo tokom zime, kada lutaju dalje od svojih gnezda u potrazi za hranom. Granice im ne znače ništa, one prelete par stotina kilometara, a prilagođeni su da zimi, kada nemaju šta da love, traže leševe uginulih životinja. Sve je manje stoke i divljači, te je smisao ovog projekta modernizovati već postojeće hranilište na koje se odnose leševi domaćih životinja tokom zime, a orlovima ne treba puno da ga otkriju– priča naš sagovornik.
Hranilište je napravljeno pre više od 20 godina na lokaciji bivšeg kamenoloma Debeli Cer, i svake zime je izvor hrane za veliki broj orlova, ali i za druge vrste ptica. U početku su se leševi ostavljani na zemlju, ali pošto su i druge životinje odnosile hranu, napravljena je metalna platforma pre desetak 10 godina, visine je dva metra, na koju se podiže meso.
– Ranije smo samo zimi iznosili leševe na hranilište, s obzirom na to da se u to godišnje doba ptice prihranjuju, međutim ove sezone smo u okviru projekta rešili da održavamo hranilište tokom cele godine, da vidimo da li će i koliko ono biti aktivno i mimo zime. Pretpostavka je da neće, i do sada se ona ispostavila kao tačna. Sada su najčešći gosti trpeze gavranovi, koji žive u blizini. U okviru projekta, postavili smo video – nadzor, kojim ćemo u realnom vremenu pratiti dešavanja na hranilištu. On neće služiti samo nama, već je ideja da video snimcima uživo može bilo ko od građana da pristupi. Takođe, da bismo imali evidenciju o tome šta se tamo dešava, smislili smo da napravimo jedan softver koji će biti povezan sa kamerom, prepoznavati ptice, jednostavno beležiti sve podatke, što bi nam olakšalo monitoring – priča Dragiša.
Čuvarska služba JP Nacionalni park „Fruška gora” često na terenu nailazi na povređene ptice, ispale mladunce, ili na mrtve životinje, zato je jako važno da budu obučeni kako da reaguju u tim akcedentnim situacijama.
– I dalje se u mnogim mestima Vojvodine namerno truju životinje. Najčešće su to glodari, šakali ili slično, koje mogu služiti kao izvor hrane orlovima, te i oni indirektno mogu da se otruju. Različite situacije iziskuju različite reakcije, a u okviru projekta smo organizovali obuku čuvara prirode, kada su stručnjaci iz Zavoda za zaštitu prirode i Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, u dva dana držali teoretsku i praktičnu obuku svih čuvara. S obzirom na to da se orlovi krstaši hrane različitim životinjama, a primećeno je da su dobar deo plena tekunice, ideja je da se pašnjaci i livade kao prirodna staništa ovih glodara redovno održavaju. Svakih par godina to radimo, a sada ćemo u okviru projekta organizovati volontersku akciju čišćenja kod sela Neradin, kada ćemo uklanjati obraslu vegetaciju – objašnjava nam biolog Savić.
Na mlađima svet o(p)staje
Promocija svih aktivnosti važna je za zaštitu prirode, naročito je važna edukacija najmlađih, jer su oni budući čuvari prirode. Zato su u okviru projekta osmisli da održe dvadesetak radionica u osnovim školama za decu koja žive u okolnim selima Fruške gore, i koji su sveprisutni na ovom području Takođe, Dragiša kaže da će tokom poseta, svakoj školi ostaviti kompjuter na nedelju dana, ne bi li i oni u pauzi od gradiva uživali u slikama sa hranilišta.
Dragiša kaže da kao javno preduzeće nemaju stručnjake ornitologe, te nemaju mogućnost samostalnog istraživanja i praćenje stanja ptica, zato su tu partneri na projektu iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, te nije slučajno što je baš tokom naše posete ornitolog, odnosno terenski biolog iz Društva, Stefan Prekajski, došao do lokacije na kojoj smo bili sa Dragišom da analizira i posmatra aktivnosti na hranilištu.
– Moj posao je da od marta do kraja oktobra idem na različite lokacije i pratim, lociram i prikupljam što više podataka o tome gde su ptice, gde su aktivna gnezda, da uočim da li im nešto smeta i predlažim eventualna rešenja. To su podaci koji će upravljačima u NP „Fruška gora” biti od velike važnosti za dalji rad. Glavni cilj je privući krstaša, s obzirom na to da se njihova populacija širi sa severa Banata. Za ova četiri meseca na terenu, uspeo sam da, pored orla mišara koji je najčešća grabljivica, zabeležim i jastreba i kobca, zatim sokola lastavičara, osičara, a imao sam tu sreću da uočim i šumsku sovu – kaže Stefan, no od krstaša još ni traga ni glasa.
Projekat „Dugoročno očuvanje ptica grabljivica na teritoriji NP „Fruška gora” se realizuje u saradnji sa UNDP, uz finansijsku podršku Evropske unije, u okviru projekta „EU za zelenu agendu u Srbiji”.