Put do trona izgledao kao u najlepšim snovima
DAN KADA SU SRPSKE KRALJICE POD OBRUČIMA ISPISALE ISTORIJU: Deset godina od prvog zlata naših košarkašica
Najbolje košarkašice Srbije su pre 10 godina, na Vidovdan, pozlatile našu žensku košarku.
Na Evropskom prvenstvu 2015. godine u Budimpešti osvojile su šampionsku titulu i okitile se prvim, istorijskim zlatom u srpskoj i jugoslovenskoj ženskoj košarci!
– Šest godina kasnije ovakav podvig su Srpkinje ponovile i na EP u Valensiji (27. juna 2021. godine), ali ovom prilikom se, zbog jubileja i sveopšteg značaja, osvrćemo na nezaboravan rezultat, ostvaren pre deceniju u Mađarskoj. Dakle, 10 godina ponosa je iza nas, sa uzbuđenjem i divljenjem pamtimo šampionski juriš izabranica selektorke Marine Maljković. Prethodno je post trajao predugo, poslednju medalju je osvojila reprezentacija Jugoslavije 1991. godine, srebro na EP u Izraelu – navodi Košarkaški savez Srbije.
Danas premotavamo film, krećemo od prve runde Evrobasketa 2015. u Sombatelju, pa nastavka u Đeru, do senzacionalne završnice u Budimpešti… U Sombatelju našu ekspediciju nije omeo ni potcenjivački tretman od strane organizatora i domaćina EP, smeštaj u neuslovnom hotelu i pokušaj prevoza dotrajalim gradskim autobusom iz Đera za Budimpeštu. Međutim, pokazalo se da je prinudna izolacija u Sombatelju, u ambijentu lepe prirode, ipak, prijala budućim šampionkama.
Put do trona je izgledao kao u najlepšim snovima… U prvom kolu prvenstva, u grupi C, Srpkinje su relativno lako savladale selekciju Letonije (76:60), zatim, u drugom još lakše Hrvatsku (89:72), u trećem deklasirale Veliku Britaniju (76:54), a onda je usledio hladan tuš, težak poraz od Ruskinja (53:77).
Ipak, to nije demoralisalo naše najbolje seniorke, sa velikim motivom i u izvanrednoj atmosferi iščekivale su drugu fazu EP u Đeru i mečeve za iskupljenje. Da opravdaju očekivanja, o kojima se samo šuškalo u košarkaškim krugovima. U Đeru, u okviru grupe F, Srbija je posle velike borbe najpre porazila Slovačku (76:74), zatim kao stari mušterija poklekla u duelu sa Španijom (80:91), ali i doživela nesrećan poraz od Litvanije (72:73).
Postojao je strah da se ne dogode pehovi sa prošlih prvenstava, kada je Srpkinjama za dlaku izmicalo odličje, ali naše devojke su se razgoropadile u odsudnim momentima u završnom delu EP u Budimpešti. Najpre su u četvrtfinalu vratile dug starom dužniku, Turskoj (75:63), zatim u polufinalu, u meču za infarkt, pobedile reprezentaciju Belorusije (74:72).
Te večeri, sa medaljom u džepu, Srpkinje su zvanično postale kraljice pod obručima. Blistale su krune i osmesi, sevali su blicevi, a zadivljena publika u budimpeštanskoj „Laslo Pap Areni“ aplaudirala je srpskim i sutradan, evropskim kraljicama. U spektakularnom finalu pred 5.000 gledalaca i mnoštvom pristiglih navijača i predstavnika medija iz Srbije, naše kraljice su pokorile moćni tim Francuske – 76:68 (15:22, 18:10, 20:17, 23:19).
Briljirala je Ana Dabović sa 25 poena i 3 asistencije, uz nju čudesna Sonja Vasić (tada Petrović) sa 22 koša i 7 uhvaćenih lopti i dve asistencije, a u trenucima odluke, Danijel Pejdž je ubacila 12 poena i dodala 8 skokova i Jelena Bruks (tada Milovanović) veoma važnih 5 poena i 5 skokova. I sve ostale srpske gracije su bile na visini zadatka.
Svako ko je na bilo koji način učestvovao u tom pohodu, na dugom, lepom, kraljevskom putovanju, prepoznaće se u ovoj priči. I svakom idu zasluge. Naravno, najveće neposrednim „izvođačima radovima“, zlatnoj generaciji devojaka, koju je lansirala selektorka Marina Maljković, uz podršku KSS, tadašnjeg predsednika Dragana Đilasa i Ane Joković, potpredsednice Saveza zadužene za žensku košarku.
Uspesi ove impresivne selekcije su počeli 2011. godine na kvalifikacijama za EP 2013, na kojem je osvojeno sjajno četvrto mesto i izboreno učešće na SP, gde su Srpkinje zadivile planetu majstorijama (nedostajalo im je sreće i objektivnije suđenje za bolji plasman od osmog mesta), pa sve do slavnog EP 2015, odakle su sa zlatnom vizom odletele u Rio na OI, po bronzu, a isto odličje osvojile i na EP 2019. godine u Beogradu… I overile zlato na EP u Valensiji 2021. godine.
Sjajne igračice, mudro vođene i maksimalno motivisane, kroz sva ta iskušenja, stasavale su u vanserijske. Spomenućemo maestralnu Sonju Vasić, koja je, potkovana neverovatnim znanjem i talentom, kao lokomotiva vukla naš tim kroz iskušenja do najvišeg stepenika na pobedničkom postolju na EP 2015.
Zatim, Anu Dabović, MVP tog prvenstva i zvanično najbolju igračicu Srbije za tu godinu. U maniru najboljih „eksplodirala“ je kada je bilo najpotrebnije i dalekometnom paljbom bacila moćne rivalke na kolena, posebno Francuskinje u finalu.
Naravno, ovaj tandem ništa ne bi postigao bez vrhunskog majstorstva Jelene Bruks, koje je bilo prevaga na svim utakmicama i fanatizma svih ostalih igračica. Kapitena Milice Dabović, Danijel Pejdž, Nevene Jovanović, Saše Čađo, Tamare Radočaj, Dajane Butulije, Tijane Ajduković, Sare Krnjić, Kristine Topuzović. Sve su bile dežurni džokeri… Ništa ih nije pokolebalo, hrabro su gazile na terenu.
Pored najbolje igračice šamionata, Ane Dabović, u idealnoj petorci EP našle su se: Sonja Petrović (Srbija), Sandrin Gruda i Žaklin Jakubu (Francuska) i Alba Torens (Španija). U borbi za treće mesto Španija je ubedljivo savladala Belorusiju – 74:58.
Naravno, kruna svega je bio veličanstven doček u Beogradu, ispred čuvenog balkona Skupštine Grada, a koliko je slavlje bilo spontano svedoči i broj navijača, kojima su zlatne devojke usput otpozdravljale iz otvorenog autobusa. Budimpeštansko zlato ostaje u analima da se o njemu čita i priča. O nezaboravnoj šampionskoj fešti u Pešti…