IZGUBILA POSAO MEDICINSKE SESTRE ZBOG IZGLEDA Prodavala razglednice sa svojim likom kako bi izdržavala decu MEDIJI JE PROZVALI „RUŽNIM ČUDOM PRIRODE”
Meri En Bevan ostala je upamćena kao „najružnija žena na svetu”. Ali iza te okrutne etikete krije se istinita priča o majci, medicinskoj sestri i ženi koja je platila najvišu cenu da bi obezbedila budućnost svojoj deci.
Njena sudbina oslikava brutalnost društva koje je doskoro živelo od „predstava nakaza” i cirkusa, ali i snagu jedne žene koja je prkosila poniženju da bi preživela.
„Najružnija žena na svetu” je prvo radila kao medicinska sestra
Meri En Vebster rođena je 1874. godine u radničkoj porodici u Engleskoj. Sa dvadeset godina postala je medicinska sestra, a ubrzo se udala za farmera Tomasa Bevana. Njihov brak bio je srećan i plodan – dobili su četvoro dece. Međutim, tragedija ju je zadesila 1914. godine kada je Tomas iznenada preminuo, a Meri ostala sama da izdržava porodicu.
Nedugo pre toga, njeno telo počelo je da se menja. Lice joj je postajalo grublje, vilica se uvećavala, prsti i stopala rasli, a glavobolje i problemi sa vidom bili su sve jači.
Patila je od akromegalije – retkog poremećaja izazvanog tumorom hipofize, koji dovodi do prekomernog lučenja hormona rasta, pa je zbog tih promena na licu došlo i do epiteta „najružnija žena na svetu”.
Mary Ann Bevan was an English nurse who was born in 1874, in East London. She lived a very normal life up until the age of 32.
At 32 years old, Bevan developed Acromegaly, a medical condition marked by excessive production of growth hormones. This leads to the abnormal… pic.twitter.com/alVCgqbowL— Morbid Knowledge (@Morbidful) August 17, 2024
Društvo je ismevalo njenu bolest
Kako je bolest napredovala, Meri više nije mogla da radi kao medicinska sestra. Zbog izgleda gubila je posao za poslom. Kada je ostala bez ikakvih prihoda, odlučila je da odgovori na oglas za takmičenje za „najružniju ženu”. Pobeda ju je odvela pravo u „šou nakaza” – popularne zabavne programe u Americi početkom 20. veka gde su ljudi sa fizičkim deformitetima bili glavna atrakcija.
Godine 1920. angažovana je u čuvenom luna-parku na Koni Ajlendu u Bruklinu. Publika ju je posmatrala sa podsmehom i gađenjem, a novine su je bezdušno etiketirale kao „ružno čudo prirode”.
A photo of Mary Ann Bevan who chose to compete after her husband passed away and she had no one to support the family. She received the derogatory title of "ugliest woman in the world" and was employed by a circus. To raise her kids, she put up with the mockery in the 1900s pic.twitter.com/EAvmQV7syL
— Historic Vids (@historyinmemes) April 27, 2025
Lekar stao u njenu odbranu
Čak je i ugledni neurohirurg Harvi Kušing, pionir u istraživanju bolesti hipofize, javno stao u njenu odbranu. U pismu za magazin Time 1927. godine osudio je senzacionalističko izveštavanje:
– Kao lekar, ne volim da osećam da je magazin Time često neozbiljan prema tragedijama bolesti.
Kobieta na niedzielę: MARY ANN BEVAN.
Nie będzie to długi wpis. Nie będzie, ponieważ mało kto interesował się życiem tej wspaniałej kobiety, a cały świat skupił się na …
Ale od początku.
Urodziła się w 1874 roku w Londynie, w ubogim, robotniczym domu jakich wiele.
Miała… pic.twitter.com/hILvkCCmD8— 𝐏𝐀𝐏𝐀𝐖𝐄𝐑𝐘𝐍𝐀 (@Papaweryna_) May 12, 2024
Najružnija žena na svetu je trpela poniženje da bi njena deca preživela
Uprkos svemu, Meri En Bevan nikada nije posustala. Radila je u „šouu nakaza” godinama, prodavala razglednice sa svojim likom i uspela da zaradi dovoljno, čak oko 50.000 dolara, što bi danas iznosilo oko milion dolara, da obrazuje i izdržava svoju decu.
Najružnija žena na svetu umrla je 1933. godine u 59. godini života, sa poslednjom željom da bude sahranjena u Engleskoj. Njena deca su, zahvaljujući njenoj žrtvi, odrasla obrazovana i zbrinuta.
Priča o Meri En Bevan je mnogo više od bizarne anegdote o „najružnijoj ženi sveta”. To je priča o ženskoj snazi, majčinskoj požrtvovanosti i okrutnosti društva koje je koristilo ljudsku patnju kao zabavu. Danas, u vremenu kada se lepota i dalje meri kroz filtere i površne standarde, Merina sudbina podseća na suštinsku istinu: lepota nestaje, ali vrlina i hrabrost ostaju zauvek.