VELIKI EVROPSKI PROJEKAT TRAGA ZA NOVIM SORTAMA POZNATIH LEGUMINOZA Naučna bitka za pasulj i leblebiju
Novosadski Institut za ratarstvo i povrtarstvo jedan je od partnera na evropskom razvojnom BELIS projektu iz programa Horizont Evropa. Među ključnim ciljevima ovog projekta je povećanje efikasnosti i održi- vosti oplemenjivanja ukupno 14 različitih vrsta leguminoza u Evropi, sedam višegodišnjih i sedam jednogodišnjih.
Pored onih standardnih, kao što su lucerka, soja i grašak, tu su i neke kod nas manje zastupljene vrste, poput esparzete, leblebije i grahorice. Istraživači u Novom Sadu fokusirali su se na soju, lucerku, leblebiju i pasulj.
– Ovaj projekat ima tri osnovna stuba. Prvi se bavi razvojem oplemenjivačkih alata, kako genotipskih tako i fenotipskih platformi, koje bi trebalo da obezbede olakšano oplemenjivanje svih ovih biljnih vrsta – pojašnjava za „Dnevnik” dr Vuk Đorđević, naučni savetnik u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo i rukovodilac odeljenja za leguinoze. – Drugi stub u fokusu ima socio-ekonomski i regulatorni paket, odnosno razvoj biznis modela za oplemenjivanje leguminoza i kasnije regustraciju novih sorti. Treći stub se odnosi na povezivanje istraživača sa korisnicima svih ovih istraživanja.
Kada govorimo Srbiji, ideja je da se poljoprivredni proizvođači upoznaju i sa leguminozama koje do sad nisu bile naročito popularne na našim njivama, ali bi mogle da predstavljaju jedno od mogućih rešenja za probleme s kojima se paori suočavaju usled klimatskih promena. Jedna od takvih biljnih vrsta je leblebija; površine pod tom mahunarkom se u Evropi šire, upravo zbog sve sušnijih godina, dok je kod nas, smatraju stručnjaci, ona nedovoljno zastupljena. I sada je plan da se kroz BELIS projekat poradi na njenoj popularnosti...
– Vegetaciona sezona kod leblebije vrlo je slična kao kod soje. Setva se može izvoditi u aprilu, a rod se skida u avgustu, naravno sve u skladu sa aktuelnim vremenskim uslovima. Čak je i setva slična kao kod soje a ni žetva se puno ne razlikuje, tako da se tehnologija može lako prilagoditi – navodi dr Ana Uhlarik, naučni saradnik na Institutu za ratastvo i povrtarstvo.
Istraživački rad na ovom projektu u prvom redu je usmeren ka ispitivanju leblebije na izmrzavanje, da vidimo da li ona može da se uzgaja i u ozimoj setvi, odnosno da li može da se proširi njen areal gajenja, uzimajući u obzir klimatske, zemljišne i druge uslove potrebne za njen rast i razvoj. Drugi deo aktivnosti odnosi se na razvijanje metoda kojima će se ubrzati i olakšati ispitivanje nutritivnog kvaliteta leblebije, pre svega u smislu sadržaja proteina. Verujemo, naime, da ćemo time ubrzati i naš oplemenjivački rad, sve kako bismo što pre došli do neke naše sorte, koja bi donosila stabilne prinose uz dobar kvalitet i sadržaj proteina.
Novosadski istraživači se u okviru BELIS projekta okreću i prema pasulju. Naime, uprkos činjenici da proizvodnja pasulja u Srbiji ima dugu tradiciju i predstavlja jednu od najznačajnijih povrtarsko-ratarskih kultura, pa i najprisutnijih na jelovniku, površine pod pasuljem iz godine u godinu se smanjuju. I ne samo to, već su i prosečni prinosi na našim njivama manji nego u ostatku Evrope, po nekim podacima čak i dvostruko. Kada se tome doda uvoz pasulja, rezultat je ozbiljan pad interesovanja domaćih poljoprivrednih proizvođača za proizvodnjom ove kulture.
– Pasulj smo odabrali jer je veoma značajan u ishrani stanovništva, zbog visokog sadržaja proteina, vlakana, mikro i makro elemenata – kaže dr Aleksandra Ilić, naučni saradnik na Institutu za ratatsrvo i povrtarstvo, napominjući da su u istraživanja uključeni i naučnici sa lisabonskog univerziteta kao i Politehničkog fakulteta iz Ankone u Italiji.
Evropska nauka u Novom Sadu
Institut za ratarstvo i povrtarstvo biće u drugoj nedelji septembra domaćin godišnjem sastanku projekta BELIS. Očekuje se da u Novi Sad dođe šezdesetak predstavnika projektnih partnera, koji će tokom tih nekoliko dana imati priliku da obiđu ogledna polja Instituta, te upoznaju se sa provedenim eksperimentima i njihovim rezultatima. „S druge strane, mi ćemo imati tu čast da uspostavimo direktan kontakt sa nizom eminentnih naučnika koji su deo projekta BELIS”, navodi dr Vuk Đorđević.
– Akcenat našeg rada je na nutritivnom kvalitetu pasulja, odnosno sadržaju proteina u zrnu pasulja. Naše aktivnosti se sastoje iz dva dela: prvi se odnosi na razvoj i optimizaciju metoda za fenotipizaciju pasulja putem infracrvene spektrofotometrije, koji treba da olakša i ubrza sam proces oplemenjivanja i ispitivanja većeg broja oplemenjivačkih linija za kraće vreme i uz smanjene troškove; drugi deo našeg rada se odnosi na genotipizacijuu, odnosno uspostavljanjeveze između molekularnih markera i sadržaja proteina u zrnu, što će dovesti do razvoja novih metoda genomske selekcije i sadržaja proteina u oplemenjivačkom materijalu u relativno ranim fazama oplemenjivanja.
Za pasulj je karakterisična velika varijabilnost zrna, u pogledu boje i oblika, i zbog toga je jedna od omiljenih leguminoza u ishrani ljudi, jer može da zadovolji različite zahteve potrošača. S druge strane, istraživači kada biraju materijal koji će ući u neki tip ispitivanja, uzimaju i mnoge druge faktore u razmatranje, uključujući i to kakva je produktivnost posmatranih genotipova, kako se oni ponašaju u spoljnoj sredini, kako odgovaraju na negativne uticaje klimatskih promena...
– Površine na kojima se u Srbiji gaji pasulj su se drastično smanjile između ostalog i zbog sve češćih suša i visokih temperatura, budući da se na našim njivama jako retko poseže za navodnjavanjem. I cilj ovog projekta zato i jeste da kao rezultat razvijemo metode zahvaljujući kojima ćemo brže dobiti nove, prilagođene sorte. Jednostavno, ne samo kod projekta BELIS već u svakoj situaciji gledamo da jedan od pravaca našeg istraživanja bude stvaranje sorti koje su tolerantnije na uslove. A u ovom konkretnom slučaju naš krajnji cilj je da se pasulj ponovo u željenom obimu vrati na naša polja i da njegova proizvodnja bude isplativa...