SEDIŠTE BIRATI PO MERI DETETA
STRUČNJACI UPOZORAVAJU: POLOVNA DEČJA AUTO-SEDIŠTA MOGU BITI OPASNA Ovo su najčešće greške koje roditelji prave
Svedoci smo da se poslednjih godina, kroz razne edukativne programe, u velikoj meri fokus stavlja na pravilnu upotrebu auto-sedišta za decu, koja se postavljaju u vozila.
A koliko je to primenjeno u praksi, pitali smo sertifikovane savetnike za ovu vrstu sedišata, Jelenu i Roberta Virc iz specijalizovane trgovine „Safety car seats”.
– Generalno, edukacija se nije pokazala dovoljno efikasna. Na osnovu našeg iskustava u poslednje tri godine i broja ljudi koji nam dolaze sa pitanjima u vezi sa ovom temom, može se zaključiti da korisnici nisu dovoljno informisani o celoj toj problematici. Tu, pored ostalog, mogu da pomognu i ovakve specijalizovane prodavnice. Ovde dobiju potpune informacije, koje sedište je najbolje za njihovo dete u odnosu na visinu, starost i težinu, ali i u odnosu na to šta roditelje žele. Takođe, bitno je videti i kakvu opremu automobil ima, odnosno, da li ima izofiks, toptiter ili podni pretinac. To su jako bitne stvari o kojima roditelji ništa ne znaju i zato ne obraćaju pažnju, već se više okreću estetici ili nekakvoj preporuci. Poenta je da za svako dete treba izabrati pravo sedište, po njegovoj meri – poručuje Robert.
Važna preporuka je da se sedište montira u suprotnom smeru od smera vožnje, jer je to pet puta bezbednije
Mora se istaći i da je podela auto sedišta koja se realizuje iz godine u godinu preko Agencije za bezbednost saobraćaja podigla svest o tome da je upotreba sedišta za decu važna.
– Ono na šta roditelji treba da obrate pažnju prilikom prve kupovine takozvanog jajeta za novorođenčad, jeste da kupe veliko jaje koje će bebi omogućiti optimalan položaj. Kada je dete u njemu godinu i po dana, mnogo je lakše izabrati naredno auto-sedište. Naime, prva greška kod uzimanja tog prvog jajeta jeste njegova kupovina u sistemu kolica, jer je uglavnom to sedište malo i beba ga brzo preraste. Bitno je birati i sedište po kategoriji, a ne neko od 0 do 36 kilograma – kaže Jelena.
Ono što uvek preporučuju jeste da se sedište montira u suprotnom smeru od smera vožnje, jer je pet puta bezbednije.
– Mesto suvozača je statistički najnebezbednije i uvek je preporuka da dete bude na zadnjem sedištu i vozi se u suprotnom smeru sve dok ne pređe u buster sedište sa naslonom, koje opet pruža bezbednost i sa bočnih strana, i može dugo da se koristi. Sedišta se koriste do određene visine deteta. Potrebno je da dete bude visoko 135 centimetara, iako je preporuka da to bude 150, da bi bilo oslobođeno korišćenja posebnog dečjeg auto sedišta. U EU je došlo do potpune izmene regulativa, kod nas još nije, ali ono što se promenilo jeste da danas više nemamo kategorije – kažu Robert i Jelena Virc.
Šta ne piše u uputstvu
- Ono što je važno istaći kod montaže, a ne piše u upustvu, jeste činjenica koliko treba utisnuti izofiks, jer nije dovoljno samo da se zazelene indikatori - kaže Jelena. - Sedište ne može da se montira samo na izofiks, on je testiran do 33 kilograma, te ne može sam da izdrži i dete i sedište. Uz izofiks mora postojati i treća antirotacijska tačka, da li je to potporna noga ili je toptiter, opet zavisi od proizvođača automobila. Postoje i određene smernice kod pravilne montaže sedišta, ukoliko se radi o vozilu sa podnim pretincem...
Sve te informacije mogu da se dobiju u specijalizovani radnjama, kakva je i ova Jelene i Roberta Virca, koji već godinama savetuju roditelje po pitanju bezbednosti dece u saobraćaju.
Praksa je da prijatelji i rodbina pozajmljuju jedni od drugih auto-sedišta za bebe ili da roditelji kupuju polovna preko raznih sajtova. Naši sagovornici smatraju da tu i te kako treba biti oprezan.
– Što se tiče pozajmljivanja, nije toliko problematično da se u jednoj porodici sa više dece, sedište nasleđuju od jedno od drugog deteta. Međutim, pozajmljivanje auto sedišta od jedne porodice drugoj, nije preporučljivo. Razlog je što sedišta imaju određeni rok trajanja, nekima je to do 15 godina, drugima do 10, a proizvode se i ona sa kraćim rokom upotrebe. Nezgodno je i to što kada od nekoga pozajmimo sedište, ne znamo da li je ono kupljeno polovno, ili je možda učestvovalo u nekom saobraćajnom udesu. Zbog dugog perioda korišćenja, na sedištu dolazi do stvaranja mikropukotina i ono vremenom gubi svoja svojstva, pojasevi popuste, a testirani su na određeni broj otkopčavanja i zakopčavanja. U suštini, zato i postoji rok trajanja – priča naša sagovornica, a Robert dodaje da auto sedišta moraju da se montiraju prema uputstvu za upotrebu, odnosno tačno onako kako je nacrtano na samom sedištu za svaki uzrast.
Najvažnije kod pozajmljivanja sedišta je da to mora biti osoba od poverenja, mora se proveriti da li ono poseduje sve delove, a nije loše ni da se dobije upustvo za upotrebu.