PRVI DOKTOR OPŠTE MEDICINE U SRBIJI BIO JE NOVOSAĐANIN Napravio je jedini priručnik za babice! U Školi za babice radio još jedan Novosađanin po školi- Njegov sanatorijum je sada poznati beogradski hotel
U prvom broju dnevnog lista Politike, iz 1904. godine, u oglasu jedne knjižare prodavala se knjiga uputstava za babice, koja je bila preporučena i budućim majkama. Koštala je neuporedivo više od drugih tvrdih korica, a danas na oglasima može da se kupi za 300 dinara.
To nas je naveo da utvrdimo ko je Jovan J. Jovanović, doktor koji je bio tek drugi ginekolog akušer u Srbiji i autor tada poznate literature.
Gadeši- prvi doktor opšte prakse
Međutim, vratićemo se četiri decenije pre dolazak Jovanovića u Beograd i početi s prvi lekarom opšte prakse u Srbiji, dr Konstantinom Gadešijem.
Rođen u Novom Sadu, a sa poslom u Sremskoj Mitrovici, upisao se u istoriju jer je 1850. godine napisao prvo „Uputstvo za diplomirane babice“. Tekst je bio na četiri strane i sadržao detaljna uputstva kako da se babice ponašaju sa pacijentkinjama.
Njegov odlazak u Beograd imao je domino efekat, te je tako za njim pošla svita drugih doktora iz Vojvodine.
Jedan od prvih ginekologa završio današnju Jovinu gimnaziju
Godine 1870. u Beogradu je rođen Jovan J. Jovanović, u porodici veletrgovca. Nakon smrti majke odlazi sa sestrom u Vršac na školovanje, a posle još jedne tragedije i smrti oca, sa 9 godina odlazi u Srpsku Atinu.
Upisuje Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju, sadašnju Jovinu gimnaziju, gde je i maturirao. Oženio se ćerkom bogatog trgovca platnom iz Crepaje u Banatu i sa njom dobio sina.
Specijalizovao se za ginekologiju i akušerstvo kod čuvenog bečkog doktora profesora Šauta. Svoj život nastavio je u Beogradu i biva postavljen za šefa odeljenja ginekologije i akušerstva u bolnici. Takođe, bio je i načelnik prve Škole za babice u Srbiji.
Ratne godine prvog svetskog sukoba odvele su ga na front gde je bio vojni lekar, a tokom kojih je oboleo od bolesti jetre. Odlučio je da se povuče u privatnu praksu i otvori jedini sanatorijum za ginekologiju i akušerstvo u našoj zemlji. Podiže veliku zgradu, u kojoj je i živi, preko puta Narodne skupštine, koja je danas poznati beogradski hotel. Međutim, nikada nije stigao da radi u njoj, jer ga je prerana smrt od infarkta omela.