NIKO ME NIJE VOLEO KAO GORDAN PETRIĆ: Peđa Mijatović otvoreno o Partizanu – otkrio šta mu je rekao čuveni italijanski trener
Fudbalski klub Partizan počeo je sa emitovanjem nove emisije „Priče iz svlačionice“ na svom jutjub kanalu.
Prvi gost je bio legenda svetskog fudbala, nekadašnji as Partizana, a sadašnji potpredsednik kluba – Predrag Mijatović.
U iskrenom razgovoru, snimljenom u renoviranoj svlačionici stadiona u Humskoj, Mijatović je evocirao uspomene na svoje prve dane u klubu, najveće derbije i prijateljstva iz svlačionice.
Stigao je u crno-beli tabor iz Budućnosti kao jedno od najvećih pojačanja u istoriji jugoslovenskog fudbala. Dolazak u Beograd, prvi koraci na stadionu i ulazak u svlačionicu Partizana za njega su predstavljali ostvarenje sna – ali i veliki izazov.
– Bio je to čudotvoran momenat, jer je moj san bio da sam u velikom klubu, gde su velike i obaveze. Malo sam osećao i strah – da li ću i kako ću se uklopiti, a u tome mi je pomogao Gordan Petrić. On me dočekao i pomogao mi da se adaptiram – prisetio se Mijatović.
Najviše pamti utakmice koje ne traže dodatnu motivaciju – večite derbije.
– Imao sam sreću da na tim utakmicama budem protagonista – gol, asistencija, potez. U lepom sećanju mi je finale Kupa protiv Crvene zvezde 1992. godine.
Zanimljiv detalj vezan je upravo za to finale – tada je Saša Ilić, kao dečak iz Omladinske škole Partizana, čuvao pehar tokom utakmice.
– To nisam znao! Sad mi je jasno odakle mu taj virus osvajanja trofeja. Držao pehar sa 14 godina – i eto, postao jedan od najtrofejnijih igrača u istoriji kluba.
Partizan je 1990. godine eliminisan od Intera u osmini finala Kupa UEFA, ali Mijatovićeva partija na „San Siru“ ostala je upamćena – čak i od trenera suparničkog tima.
– To je utakmica na kojoj sam, bez iskustva u internacionalnim utakmicama, odigrao sjajno. Pratio sam taj italijanski fudbal kao klinac i bio sam motivisan ludo. Sećam se toga da je Trapatoni bio fasciniran sa mnom, toliko da mi je, posle mnogo godina koje su prošle od tada, kada smo sarađivali u Fiorentini, rekao: ‘Bez obzira na sve što si uradio u Real Madridu, ja se i dalje sećam te utakmice kada si onako kao klinac gazio po „San Siru“. Potpisao sam te zbog toga’.
Iako je u Španiji imao blistavu igračku karijeru, otkriva da mu je često nedostajao duh Partizana – i konkretno jedan saigrač.
– Kada pričamo o igračima sa kojima sam igrao u Partizanu, ne može da bude niko drugi osim Gordana Petrića. Ja sam bio Skraćeni – pošto nisam mnogo visok, a ja sam njega zvao Glavonja. I onda sam više puta pomislio: ‘Sad bi bilo dobro da je Glavati tu, da se zezamo.’ Verovatno i on kad je negde igrao, verovatno je rekao: ‘Bilo bi dobro da je onaj Skraćeni tu.’ Bio sam kroz karijeru u drugim klubovima voljen od strane saigrača, ali definitivno me niko nije voleo kao Gordan Petrić.
Renovirane svlačionice, sređeni tereni i novi reflektori na SC „Partizan-Teleoptik“ samo su deo napretka ostvarenog dolaskom nove Uprave.
– Uradili smo puno toga – i ono što se vidi, i što se ne vidi. Spremamo i novi medicinski centar, apartmane za prvi tim, želimo da igrači više vremena provode na Teleoptiku. To je njihovo radno mesto.
Ne može svako da igra za Partizan
Za kraj, Mijatović je uputio snažnu poruku mladim igračima – i onima koji već nastupaju za prvi tim, i onima koji su deo Omladinske škole FK Partizan.
– Shvatite gde ste – u Partizanu. To je istorijski klub. Najveći klub. Svi smo mi prolazni, ali grb ostaje. Ne može svako da igra za Partizan, ali svako ko ima talenat i ambiciju dobiće šansu da bude deo ovog kluba. Kad dođe šansa – moraš biti spreman. Treniraj svaki dan kao da ćeš sledećeg dana igrati od početka utakmice, jer može da se desi da dobiješ šansu, ali ako nisi spreman – nećeš je iskoristiti. I onda ti opet neko drugi bude kriv. Rad, posvećenost i profesionalizam – to su temelji.