Nije pogrešio…
(VIDEO) „Hrvati ti to neće oprostiti!“ Zbog OVE uloge ŠOTRA je UPOZORAVAO glumicu MIRU FURLAN: Narod ne gleda film, nego zastave iza njega
Mira Furlan je bila glumica čija popularnost je bila nemerljiva, kako u bivšoj Jugoslaviji, tako i na međunarodnoj sceni.
Njena saradnja sa režiserom Zdravkom Šotrom rezultirala je ulogom z načajnom filmu:
Braća po materi (1988) – Ovaj film, zasnovan na istoimenom romanu Jovana Radulovića, bavi se temama etničkih sukoba i porodičnih odnosa. Furlan je igrala ulogu žene koja je udata za oba protagonista, Hrvata i Srbina, što je odražavalo njenu ličnu životnu situaciju. Film je postao simbol jugoslovenskog identiteta i umetnosti, a Furlan je zbog svoje uloge doživela osudu i u Hrvatskoj i u Srbiji, što je kasnije komentarisao i Šotra, ističući da joj "Hrvatska nikada nije oprostila što se udala za Srbina".
Jugoslovenska glumica Mira Furlan, koja je ceo život nosila titulu legende jugoslovenskog teatra i televizije, preminula je 2021. godine, u 66. godini, usled komplikacija izazvanih virusom Zapadnog Nila. Iza sebe je ostavila supruga Gorana Gajića, sina Marka Lava, ali i neizbrisiv trag u brojnim ulogama koje će publika pamtiti generacijama.
Mira je svoj životni put odabrala hrabro i često nesvakidašnje – još 1986. godine upoznala je srpskog režisera Gorana Gajića i ubrzo uplovila u vezu koja je, zbog političkih i etničkih tenzija, obeležila njen život. Živeći na relaciji Beograd–Zagreb, našla se u srcu društveno-političkog zemljotresa početkom devedesetih. Hrvatski mediji su je optuživali da se priklonila Srbiji, nazivajući je izdajicom, a uskoro je izgubila posao u Hrvatskom narodnom pozorištu, oduzet joj je i stan koji je nasledila od bake, dok su pretnje postale svakodnevica.
Živeći na relaciji Beograd–Zagreb, našla se u srcu društveno-političkog zemljotresa početkom devedesetih.
Upravo u tim trenucima Šotra, legendarni srpski reditelj, proročki je upozorio Miru:
„Miro, kad snimiš ovaj film u Srbiji, Hrvati ti to neće oprostiti.“
Te reči, izgovorene sa ozbiljnošću i iskustvom čoveka koji dobro poznaje balkanske strasti i netrpeljivosti, bile su više od saveta – bile su predviđanje oluje koja je čekala glumicu. Mira je tada možda slegla ramenima, možda čak i posumnjala, ali život joj je ubrzo pokazao istinu Šotrinih reči. Film u kojem je igrala, srpska produkcija u kojoj je prihvatila ulogu, odmah ju je stavio na meti optužbi u Hrvatskoj, a društvena osuda je bila nemilosrdna.
Šotra je godinama kasnije, nakon njene smrti, komentarisao:
„Ona je u mom filmu Braća po materi igrala ženu koja je bila udata za Hrvata, pa za Srbina – baš kao u životu. Njoj to Hrvatska nije mogla oprostiti devedesetih. Morala je da ode zbog toga. Nikada nije izgubila interes za ovu sredinu. Igrala je, pisala kolumne, knjige. Bila je i ostala jugoslovenska glumica, iznad rata i svega što nam se dešavalo.“
Mira Furlan je, dakle, svoj život živela u skladu s umetnošću i ljubavlju, ali na Balkanu umetnost nije bila iznad političkih i etničkih linija. Mira je, uprkos svemu, ostala dosledna sebi, ne odustajući od uloge, svojih stavova i ljubavi, postavši simbol hrabrosti i univerzalne umetnosti koja nadilazi rat i granice.
Mira ga je, kažu svedoci, tada pogledala s nevericom i rekla: „Ma, Šotra, pa umetnost nema naciju. Film je film.“
Ali Šotra je samo odmahnuo glavom: „Znam, ali narod ne gleda film, nego zastave iza njega.“
I bio je u pravu.
Izolovana, osuđivana i odbačena od dela javnosti koji ju je do juče slavio, proživela je ono što Šotra nije rekao naglas – da na ovim prostorima umetnici ne smeju biti „samo umetnici“.
Mira je, međutim, ostala dosledna sebi. Nikada se nije izvinjavala za umetnost, niti se odrekla onoga što voli. A Šotrina rečenica ostala je da odzvanja kao upozorenje svima koji veruju da umetnost može nadvladati granice — može, ali ne u zemlji gde su rane još uvek sveže i gde istina i dalje ima boju zastave, piše Stil Kurir.