FESTIVAL SEĆANJA U SUBOTICI Film, kultura i snaga ženskog glasa
Subotica je ovog oktobra još jednom pokazala da se kultura sećanja ne čuva samo kroz arhive i udžbenike, već i kroz umetnost, film i glasove onih koji su decenijama bili potisnuti.
Festival sećanja, održan 17. i 18. oktobra u Art bioskopu „Lifka“, pretvorio je grad u živu mapu istorije, u kojoj posebno mesto zauzima istraživački i umetnički rad Sandre Iršević, naše dopisnice iz Subotice.
Sandra Iršević, novinarka, teoretičarka medija, digitalna umetnica i doktorantkinja umetničkih studija, predstavila je u okviru festivala svoj umetnički doktorski rad kroz promociju tri kratka dokumentarna filma, koji čine okosnicu njenog istraživanja o bunjevačkoj kulturi sećanja i ulozi žena u njenom očuvanju. Filmovi „Skulpture koje su oživele“ (2025), „Slikarka Angelina Mačković (1883–1966)“ (2024) i „Mara Đorđević Malagurska (1894–1971)“ (2021) osvetljavaju tri važne figure i tri različite dimenzije ženskog stvaralaštva — od mitoloških slojeva do intelektualnog angažmana.
Njeno umetničko istraživanje okupljeno je na sajtu www.bunjevke.ecofeminizam.com, koji funkcioniše kao digitalni prostor kulture sećanja i savremene umetničke prakse. Kroz fotografije, video, arhivsku građu i autorske tekstove, Iršević gradi most između prošlosti i sadašnjosti, povezujući rodnu istoriju, lokalni identitet i ekofeminističku teoriju.
„Za mene je ekofeminizam borba za ljudska prava,“ istakla je Iršević tokom master-klasa „Kultura sećanja – Ekofeminizam i Bunjevke“, održanog drugog dana festivala.
„Bunjevačka kultura je kroz vekove opstajala zahvaljujući ženskoj solidarnosti i svakodnevnim praksama žena. Te prakse nisu bile samo kulturne, već i ekološke. One su čuvale zajednicu, zemlju i jezik, i kroz to su čuvale sebe“, kaže Iršević.
Ova izjava precizno opisuje suštinu njenog rada. Ekofeminizam u njenoj interpretaciji nije apstraktna teorijska kategorija, već živa veza između društvenog angažmana i kulture. Iršević u svom umetničkom doktoratu istražuje kako Bunjevke kroz umetnost, pismenost i intelektualni rad oblikuju lokalni kulturni prostor, često bez priznanja koje zaslužuju. Njeni filmovi funkcionišu kao arhiv i kao umetnički čin, istovremeno dokumentujući i interpretirajući žensko nasleđe.
Program festivala pažljivo je gradio istorijski okvir. Prvog dana posetioci su prisustvovali polaganju venca na bistu Aleksandra Lifke, izložbi karikatura „Monolit“ Darka Kovačevića, predavanju Aleksandra Erdeljanovića o prvim srpskim filmovima i projekciji istorijskih filmskih ostvarenja. Drugog dana, fokus je bio na ženskoj memoriji i ulozi Bunjevki u očuvanju identiteta. Upravo tu je rad Sandre Iršević došao do izražaja i to ne kao usputna tačka programa, već kao centralni sadržaj koji je otvorio važno pitanje: kako žene svojim svakodnevnim praksama i umetničkim delovanjem oblikuju kolektivnu svest zajednice.
U filmu „Slikarka Angelina Mačković“, Iršević pažljivo rekonstruše život umetnice koja je stvarala u vreme velikih društvenih promena, čuvajući kroz slikarstvo identitet i likovno nasleđe Bunjevaca. Film o Mari Đorđević Malagurskoj osvetljava ulogu žene intelektualke i radnice koja je svojim javnim delovanjem uticala na obrazovanje i kulturu regiona. A u najnovijem filmu, odvosno video-artu „Skulpture koje su oživele“, umetnica povezuje mitološki imaginarij ženskih figura sa savremenim pitanjima identiteta i otpora.
Festival sećanja u čast Aleksandra Lifke
Festival sećanja otvoren je u petak 17. oktobra u Art bioskopu „Aleksandar Lifka“, polaganjem venaca i sećanjem na pionira kinematografije Aleksandra Lifku. U okviru programa otvorena je izložba karikatura „Monolit“ Darka Kovačevića, a potom je Aleksandar Erdeljanović održao predavanje o najstarijim srpskim i balkanskim filmovima. Prikazan je film „Život i dela besmrtnog vožda Karađorđa“ iz 1911. godine, a zatim dokumentarni film „Glumčina“ o Zoranu Radmiloviću. U subotu je publika imala priliku da pogleda i dokumentarni film Dejana Mrkića „Letnja pozornica Palić“. Na kraju redakcija „Dnevnika“ je dobila zahvalnicu jer prati Festival sećanja.
Festival sećanja nije samo kulturni događaj, već i prostor društvene refleksije. U tom kontekstu, umetnički doktorat Sandre Iršević pokazuje kako digitalna umetnička instalacija i dokumentarni film mogu postati instrumenti kulture sećanja. Njeni radovi nisu tek puki zapisi, već aktivni činovi kulturnog čuvanja, kroz koje Bunjevke dobijaju vidljivost u istoriji koja ih je često gurala u fusnote.
„Kultura sećanja nije samo čuvanje prošlosti. Ona je borba za sadašnjost i budućnost,“ rekla je Iršević. „Kada govorimo o Bunjevkama, govorimo o ženama koje su čuvale jezik, zemlju i zajednicu, često nevidljive i potcenjene. Moj rad je pokušaj da im dam prostor koji zaslužuju, i da pokažem koliko je njihovo nasleđe važno za nas danas.“
Subotica je kroz ovaj festival pokazala koliko lokalna istorija može da postane prostor dijaloga i osnaživanja. Rad Sandre Iršević zauzima važno mesto u toj priči, ne samo kao umetnički doprinos, već kao ozbiljno istraživačko delo koje povezuje teoriju, praksu i zajednicu. Njeni filmovi i digitalni projekat čine korak ka tome da se glasovi Bunjevki ne čuju samo na festivalima, već da postanu deo trajnog kulturnog pamćenja.