BUNJEVAČKA KNJIŽEVNICA Prosveta, kultura i sunarodnice – sveto trojstvo Mare Đorđević Malagurski
Od svih sedam žena koje su imale pravo glasa na Velikoj narodnoj skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena u Banatu, Bačkoj i Baranji 25. novembra 1918. godine, najmlađa je bila Mara Đorđević Malagurski, koja je tada imala svega 24 godine.
Ova Subotičanka bila je etnografkinja i književnica, a poticala je iz bunjevačke porodice Malagurski, koja je bila poznata po društvenom i političkom angažovanom radu i po zalaganjima za bunjevački narod.
U njenom odrastanju važna figura bio je deda Ivan Ico Malagurski, koji je bio predsednik prve bunjevačke kulturne institucije – Pučke kasine, osnovane 1878. godine. On se prema svim svojim potomcima, četiri sina i jednu ćerku, ophodio isto, govoreći da su sva njegova deca nasledila jednako, „i kćerka isto kao i sinovi”.
Mara je studirala engleski jezik u Londonu, tako da je radila i kao prevodilac. Svoje prve književne radove objavljivala je u listu „Neven” već 1912. godine, koristeći pseudonim Nevenka.
Tokom Prvog svetskog rata posvetila se društveno-političkoj propagandi.
Udala se za kraljevskog oficira Dragoslava Đorđevića, koji je u Subotici bio veliki župan i gradonačelnik.
Nakon prisajedinjenja, Mara i Dragoslav se sele u Beograd, gde aktivno rade na zbližavanju Bunjevaca i Srba, kao i na predstavljanju bunjevačke kulture i nošnje. Prvu nagradu na književnom konkursu Srpske kraljevske akademije nauka i umetnosti u Beogradu dobila je 1933. godine kao priznanje za svoj spisateljski rad.
Kao tinejdžerka od 17 leta, Mara Đorđević Malagurski osnovala je Bunjevačko katoličko divojačko društvo i Diletantsko društvo 1911. godine u Subotici, a kasnije je, 1927, učestvovala u osnivanju Bunjevačke prosvetne matice i bila njena prva predsednica. Spajajući svoje sunoradnice, organizovala je brojne izložbe ženskih rukotvorina, veza, a pisala je i tekstove za pozorišne predstave...
Iz javnog života se povukla po završetku Drugog svetskog rata, a preminula je u Beogradu 9. jula 1971. godine.
Lea Radlovački
Projekat „Žene Vojvodine koje su pisale istoriju“ realizuje Dnevnik Vojvodina Press, a sufinansiran je iz budžeta Ministarstva informisanja i telekomunikacija. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.