Da li znate odgovor?
PRESTUPNA GODINA NIJE SLUČAJNA! Zašto je ovaj jedan dan toliko VAŽAN da bez njega ne bi bilo ni Božića u decembru?
Jedan neprimetni dan, skriven u februaru svake četvrte godine, čuva ritam sveta i ne dozvoljava da se vreme i priroda raziđu.
Zamislite svet u kojem leto počinje u decembru, a Božić se slavi usred vrelog jula. Zvuči kao scenario iz naučne fantastike, zar ne? Ali da nije jedne male, gotovo neprimetne korekcije u našem kalendaru - to bi bila stvarnost. Rešenje tog vremenskog haosa zove se prestupna godina.
Sitna greška velikih razmera
Naš kalendar je svojevrsni kompromis između matematike i kosmosa. Godina ima 365 dana, ali Zemlji treba malo više vremena da obiđe Sunce - tačno 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 56 sekundi, objašnjeno je na sajtu "National Air And Spice Museum".
To znači da svake godine kasnimo skoro šest sati. Posle samo sto godina, taj zaostatak bi narastao na više od 24 dana. Vremenom bi se godišnja doba potpuno izmešala.
Da bismo to sprečili, svake četvrte godine ubacujemo jedan dodatni dan - 29. februar. Time "vraćamo" kalendar na svoje mesto. Ipak, čak i ovaj sistem ima svoje fine nijanse.
Kad matematika kaže: "Ne svake četiri"
Ako svake četiri godine dodajemo dan, opet malo preterujemo. Naime, ta korekcija dodaje 44 minuta previše svakog ciklusa.
Zato su naučnici još u 16. veku uveli pravilo: godine deljive sa 100 nisu prestupne, osim ako su istovremeno deljive sa 400. Tako je 2000. bila prestupna, ali 1900. nije - a sledeće preskakanje čeka nas 2100. godine.
Dan koji "preskače"
Zanimljivo, naziv "prestupna godina" ne potiče iz astronomije, već iz kalendarske igre dana.
U običnoj godini, datumi se svake godine pomeraju za jedan dan u nedelji. Ali kad se ubaci dodatni dan u februaru, taj redosled preskoči još jedan dan i zato kažemo da godina "preskače".
A ako ste rođeni 29. februara? U svetu vas zovu "leapling" ili "leaper". Rođendan zvanično slavite svake četvrte godine, ali stvarno starite.
Mali dan, velika razlika
Možda deluje beznačajno, ali tih dodatnih 24 sata svake četvrte godine čuvaju harmoniju između našeg kalendara i stvarnog kretanja Zemlje.
Zahvaljujući tom "dančiću", leto ostaje u julu, zima u januaru, i naši kalendari ostaju u ritmu sa Suncem - baš onako kako su to zamislili drevni astronomi.