Promovisano delo „Slavjan na svetih dnevnih ili blagdanih crkvenih”: Knjiga koja spaja vekove bunjevačke tradicije

Retko se dešava da jedna knjiga živi kroz tri veka. Još ređe se dešava da svako njeno izdanje nosi pečat vremena u kome se pojavljuje – prvi put u Kalači 1875. godine, zatim u Budimpešti 1925, a sada, tačno 150 godina nakon prvog štampanja, ponovo u Subotici. Upravo ta kontinuiranost govori koliko je delo biskupa Ivana Antunovića (1815-1888) duboko ukorenilo u identitet bunjevačke zajednice.

„Čast mi je što i ovog puta mogu da govorim o knjigi biskupa Antunovića”, kazala je Tamara Babić, urednica izdanja. Ona podseća da je pre deset godina, na 200. godišnjicu njegovog rođenja, uređivala molitvenik „Čovik s Bogom”, a sada predstavlja „Slavjan” – knjigu koja je mnogo više od običnog etnografskog zapisa.

Živi običaji zapisani pre veka i po

Antunović je u „Slavjanu” opisao bunjevačke običaje vezane za crkvu, ali njegova vrednost nije samo u tome što je sačuvao tradiciju na papiru. Ovi običaji su, kako Babić ističe, i danas živi. Kata Kuntić, predsednica KUD „Bunjevka”, detaljnije je tokom promocije predstavila koliko je ova knjiga bila važna za višedecenijsko istraživanje nematerijalnog kulturnog nasleđa Bunjevaca.

„Ova mala knjižica je bila jako važna, kako za moj život, tako i za nas Bunjevce”, rekla je Kuntić. „Nekih 30 godina unazad ona prati kompletan moj rad. Ona je imala odgovor za mnoga moja pitanja, bila mi je posebno važna u 30-godišnjem istraživanju, beleženju i pisanju mnogih mojih tekstova o bunjevačkim običajima.”

Kuntić je istakla da je „Slavjan” bio osnova za godišnja istraživanja nematerijalnog kulturnog nasleđa Bačkih Bunjevaca. Kulturno-umetničko društvo Bunjevka bavilo se ovim značajnim segmentom kulture od 2012. godine kroz projekat panel-konferencije „Usmeno narodno blago i običaji rodonačelnika Bačkih Bunjevaca”. Urađeno je i predstavljeno preko 30 elemenata u domenu znanja i veština vezanih za društvenu praksu, običaje i tradicionalne zanate.

Za zaštitu su prijavljena tri elementa nematerijalnog nasleđa Bačkih Bunjevaca – Družijance, Grohotovice i Božićdan, čime se bavilo kulturno-umetničko društvo Bunjevka u saradnji sa drugim bunjevačkim udruženjima.

O velikom preporoditelju bunjevačkog naroda

O samom Antunoviću, kao velikom bunjevačkom preporoditelju, govorio je Mijo Mandić, diplomirani inženjer arhitekture i istraživač bunjevačke prošlosti. Tokom programa je prikazan i 15-minutni dokumentarni film posvećen životu i delu ovog izuzetnog čoveka, kao i jeziku kojim je pisao – ilirsko-slavjanskom, kako ga je sam nazivao.

Antunović je svojom snagom pera ostavio neprocenjivo nasleđe, a njegovi citati i danas odzvanjaju kao poziv na očuvanje identiteta:

Ako hoćete daklem da utamanite koji narod, zabašurite, sakrijte mu prošlost, pa ste kineske bedeme stavili prid njegovu budućnost. E pa šta je naravno, cilom narodu, to je prirodno obitelji i osobi. Istrgnite ovu iz obitelji, onu iz naroda, zasiekli ste mu žilu životnu. Jedno vrime će kunjati, pa će naskoro uvehnuti i osušiti se. Neka zna daklem svaki gospodujući narod, da ako milom i silom ukalamljuje druge narodnosti u svoj narod, da se njihov u njegov pritvori život; neka znade da će ovim svoj oslabiti, a onog sasvim ugušiti. „Obiit inglorius“ t,j. Otišo bez traga.

(Ivan Antunović, „Rasprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih“, 1882. Beč, str; 3-4.)

U svojoj raspravi  upozoravao je: „Neka zna da klem svaki gospodujući narod, da ako milom i silom ukalmljuje druge narodnosti u svoj narod, da se njihov u njegov pritvori život. Neka zna da će ovim svoj oslabiti, a onog sasvim ugušiti.”

Posebno dirljive su njegove reči o jeziku i identitetu: „Pokrie li tko tuđim jezikom svoju narodnost, onda sin zataje svog otca i osrami mater svoju....

Zatajil tko svoje ime, onda očituje da u njemu časti i poštenja nema, il da nije vriedan da se njime

kiti, kojeg pred svojih sudnarodnicih djedovi proslavili“.

Ilirski pokret i jezički identitet

„Budimić jezik ne može usahnuti kako ga govore Hrvati, Srbi, Šokci, Iliri, Dalmati, Bosanci”, zapisao je Antunović još u 19. veku. On je pripadao ilirskom pokretu koji je nastojao da ujedini južne Slovene u jednom književnom jeziku, zasnovanom na štokavskom narečju.

Kako objašnjava Mandić, ilirski jezik su tadašnji učeni ljudi koristili u učenim krugovima za označavanje južnoslovenskih jezika u širem smislu. Verovali su u etničku i jezičku vezu između antičkih Ilira i južnih Slovena, smatrajući da su svi južni Sloveni direktni potomci antičkih Ilira.

Matični tekst za ovaj pokret bio je jezik koji je koristio Ljudevit Gaj u „Danici Ilirskoj”, a uzorom su bili Pavle Šafarik i Jan Kolar. Upravo taj jezik prihvatio je i biskup Ivan Antunović, nastavljajući tradiciju još iz 16. veka kada su Dinko Zlatarić i opat Bartol Kašić pokušali da kodifikuju južnoslovenske govore.

Kultno nasleđe koje obavezuje

Promocija trećeg izdanja „Slavjana” nije samo obeležavanje godišnjice – to je podsetnik na bogatu bunjevačku kulturu koja traži da se njeguje i prenosi dalje. Kako kaže Tamara Babić: „Važno je da Antunovićeve misli i reči ne samo da čuvamo, već ih i pretačemo u dela.”

Kata Kuntić je na kraju zahvalila Tamari Babić i Udruženju građana kulturnog života na inicijativi da se sprovede projekat „Slavjan”, ali i najavila nastavak rada. Kako je otkrila, 23. novembra ove godine biće održana nova panel-konferencija, čime će se nastaviti trinaestogodišnji kontinuirani rad na očuvanju bunjevačke tradicije.

Posetioci promocije imali su priliku da vide izložbu fotografija i misli biskupa Ivana Antunovića, kao i da prošire svoje znanje o jednom od najvažnijih bunjevačkih preporoditelja.

Manifestacija je počela u 18 sati u Galerijskom prostoru Otvorenog univerziteta u Subotici, a organizatori su srdačno pozvali sve zainteresovane da prisustvuju ovom kulturnom događaju i da zajedno očuvaju sećanje na čoveka koji je vekovima unapred video važnost zapisane reči za opstanak identiteta jednog naroda.

Tekst I foto: Sandra Iršević