OTKRIJTE SKRIVENE ASPEKTE NJEGOVE GENIJALNOSTI Otvara se izložba o Ruđeru Boškoviću u „Prometejevoj” galeriji
U galerijskom prostoru Izdavačke kuće „Prometej” (Svetozara Miletića 16) večeras od 19 časova biće predstavljena monografija i priređena izložba „Ruđer Bošković – preteča kvantne teorije i teorije relativnosti” dr Dragoslava Stoiljkovića, profesora u penziji Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu.
Prošla su dva i po veka od kada je Ruđer Bošković (1711–1787) objavio svoje monumentalno delo „Teorija prirodne filozofije”, koje je imalo velik uticaj na njegove savremenike, naučnike XVIII veka, a imala je i mnoge sledbenike u XIX i na početku XX veka.
Izučavala se ta teorija u mnogim obrazovnim ustanovama širom sveta, bila citirana u mnogim udžbenicima, knjigama, enciklopedijama… a onda je sve utihnulo. I danas se samo mali broj istraživača ozbiljno, epistemološki, njom bavi.
U tom svetlu, monografija dr Stoiljkovića, zasnovana na sintezi autorovog istraživačkog rada sa rezultatima drugih istraživača, i kompletirano analizom filozofskih pogleda i stavova Boškovića i savremenika, još jednom ukazuje na to koliko je korisno preispitivanje kapitalnih dela nauke, koja su imala značajan uticaj na savremenike.
U ovom slučaju reč je o uticaju koji se proteže do našeg vremena.
„Izučavaocima i tumačima Boškovićevog života i stvaralaštva su neka njegova shvatanja potpuno promakla ili su samo delimično obrađena, a ponekad i sasvim pogrešno prikazana”, ukazuje autor.
Malo se, naime, zna o Boškovićevom doprinosu savremenom shvatanju strukture materije. Tu se pre svega misli na njegov nesumnjiv doprinos otkriću strukture atoma. Boškovićevo shvatanje elementarnih tačaka, atoma i molekula najčešće se nepotpuno i pogrešno tumači.
Takođe je izučavaocima Boškovićevog dela potpuno promaklo da je on na svoj način, svojim rečnikom, ukazao na mogućnost postojanja makromolekula (tzv. polimera) i nano-cevčica. Opisao je strukturu ovih materijala i njihova osnovna svojstva, a takođe i strukturu dijamanta i grafita. Sledeći njegove putokaze može se doći od pojmova o neutrinu, gluonima i kvarkovima. Gotovo da je ostalo nezapaženo da je Boškovićeva teorija zapravo prva kvantna teorija.
Uostalom, i nobelovac Leon Lederman je u svojoj čuvenoj knjizi „Božja čestica” (1993) napisao da je Ruđer Bošković „išao ispred svog vremena“, navodeći da je ovaj Dubrovčanin imao „jednu ideju, i to potpuno ludačku za XVIII vek (a verovatno i za bilo koji drugi vek)“ i zaključuje:
„Njegova teorija bila je nepotpuna i ograničena, ali zamisao o česticama koje će imati poluprečnik jednak nuli i izgledati kao tačka, a ipak stvarati oko sebe ’polja sila’ – ključ je za celokupnu modernu fiziku“.
Uvažavajući ove reči slavnog nobelovca, dr Stoiljković u svojoj monografiji pokazuje Boškovićeve putokaze koji su doveli do naučnih promišljanja koja omogućavaju dalji razvoj savremene fizike. A osnovni cilj monografije je, kako navodi sam autor, upravo da se pokaže da je potrebno da se Boškovićeva teorija ponovo uvrsti u nastavne programe.
Izložba o Ruđeru Boškoviću u „Prometejevoj” galeriji realizovana je na tridesetak panela i vodi kroz njegov život i „Teoriju prirodne filozofije”, a može se pogledati do 12. novembra svakog radnog dana između 7 i 15 časova.