(FOTO, VIDEO) OVO JE SELO SLOGE I RAZLIČITOSTI Ovde 12 nacija živi kao jedna porodica KRASE GA MIR, PARKOVI I ČVARCI
Ukoliko niste bar deset puta čuli izjave „kod nas vladaju zajedništvo, mir i sloga” ili „mi imamo četiri parka u centru i tri crkve”, onda kao da niste ni bili u Budisavi!
Jer ono na šta su najviše ponosni žitelji ovog sela od 3.200 duša, upravo su te stvari – bogata flora i bogatstvo nacija, običaja, kultura i vera koje skladno žive već decenijama.
– U Budisavi zajednički živi i radi oko 12 nacija, s tim da su Srbi trenutno najbrojniji – ističe predsednica Saveta Mesne zajednice Jasna Daničić. – Mi se međusobno posećujemo, imamo mešovite brakove, u školi i vrtiću imamo dvojezične grupe... Budisava je zaista idealan primer kako se mirno i složno može živeti bez obzira na različitosti.
Ovo mesto postalo je posebno atraktivno tokom korone, kada je počela masovna prodaja, iliti kupovina, kuća i placeva, pa je tako u proteklih pet godina prodato, odnosno kupljeno, više od stotinu nekretnina! A cene su... Pa, da vam skoči pritisak koliko je i vrednost otišla u nebesa. Ali, ništa manje se ne može ni očekivati budući da su na svega 15 minuta vožnje od Novog Sada, kome administrativno i pripadaju.
Gde je rastao hrast, nikla je Budisava
Titula najmlađeg sela u Šajkaškoj oblasti pripada Budisavi koja je nastala 1884. godine naseljavanjem Mađara i Nemaca. Kako je dozvolu za raskrčavanje hrastove šume, koja je prvobitno pripadala koviljskom ataru, dao tadašnji premijer Kalman Tisa, meštani mađarskog življa su svoje novoosnovano selo nazvali po njemu – Tiszakálmánfalva, s tim da su ga Nemci zvali Šumsko Novo Selo.
Naredne dve decenije, dakle s kraja 19. i početkom 20. veka, selo je nastajalo, širilo se, razvijalo i postalo dom brojnim porodicama iz 53 različita mesta sa teritorije tadašnje Austrougarske. U tom periodu otvorena je biblioteka, što je omogućilo meštanima da se bave kulturom i obrazovanjem. Tada je sazidana i katolička crkva Kraljice svete krunice, zatim pošta, železnička stanica, škola, kao i evangelistička crkva u koju su išli Nemci. Tek nakon završetka Drugog svetskog rata ovo mesto su naselili Srbi, te je i nastao nov naziv – Budisava, po nekadašnjoj šumi.
– Kako više nemamo mesta za sve one koji žele da se dosele, po urbanističkom planu je predviđeno da se Prnjavorska ulica proširi i poljoprivredno zemljište je već isparcelisano. Ljudi se uveliko raspituju, zovu, iako infrastrukturno taj deo još nije opremljen. Ali kako imamo odličnu saradnju sa Gradom, verujemo da će se i to pitanje uskoro rešiti – kaže Daničić.
Inače, cela Budisava je pokrivena gasom, kanalizacijom, vodom, adekvatnom putnom infrastrukturom, a od institucija imaju sve što im je neophodno.
– Uredili smo terene u školskom dvorištu, napravili novo dečje igralište, potpomogli izgradnju Svetosavskog doma, renovirali zgradu Mesne zajednice i penzionerskog doma, a do kraja godine nas još očekuje sanacija Doma kultura i tada će meštani dobiti jedan lep prostor za korišćenje – najavljuje predsednica sela, nadajući se da će potom uspeti da tu ustanovu uvrste u mrežu kulturnih stanica.
Za Budisavu kažu da nije baš tipično selo, budući da se tek pokoji meštanin bavi poljoprivredom. Zato stanovnici ili rade u lokalnim firmama, ili putuju u industrijske zone pri Novom Sadu, ili su pak zaposleni negde u gradu. Sve u svemu, žive bolje, čini se, nego oni u nekim udaljenijim delovima grada kojima treba više vremena da dođu do centra nego Budisavčanima.
– Nama nikad nije dosadno, jer mi imamo brojna udruženja, od kojih nam Dobrovoljno vatrogasno društvo ove godine proslavnja vek postojanja, kao i manifestacije, a prva sledeća nam je za tri nedelje, kad budemo organizovali Zabijačke – poziva Daničić sve zainteresovane da tada ošacuju Budisavu uz čvarke, kobasice i dobro druženje!
Zečići svetla tačka Budisave
Možemo slobodno da kažemo da od svih lepota Budisave, najveća se nalazi u vrtiću „Zeka”, objektu koji je potpuno rekonstruisan 2020. godine, čime je ova ustanova dobila četiri nove grupe, te sada broji ukupno sedam. I nećemo vas slagati kad vam kažemo da je u pitanju najslađi, najšareniji i najveseliji prostor u celom selu, zbog čega i stariji meštani opet priželjkuju da se vrate u vrtićki period.
– Uz pomoć Grada Novog Sada smo proširili kapacitete i od tavana napravili nov prostor za mališane, pa sad imamo 20 zaposlenih radnika u vrtiću i 191 upisano dete – priča nam rukovodilac vrtića Aleksandra Marin. – Od sedam grupa dve su jaslene i pet vaspitne, s tim da je jedna i dalje dvojezična i uzrastno mešovita.
I ma koliko se generacije iz godine u godinu menjale, a deca bivala možda vragolastija, ljubav prema njima, kao i dobra organizacija, presudni su za uspešno bavljenje poslom vaspitača.
– Najbitnije je da se igramo sa decom jer ona kroz igru uče. Naša uključenost je važna, kao i raznovrsne aktivnosti koje im nudimo. Mi imamo tu sreću da možemo da izađemo iz vrtića, jer nam je sve u Budisavi blizu, tako da su nam omogućeni svi resursi – dodaje Marin.
Tako su najmlađi Budisavčani aktivni na svim manifestacijama u selu, a glavni su akteri na maskenbalu povodom Dečje nedelje, kao i prilikom kićenja jelki u centru sela, što rade zajedno sa Mesnom zajednicom i Dobrovoljnim vatrogasnim društvom.
Čekaju na sjaj kojim će osvajati više rangove
Fudbal je u Budisavu došao 1911. godine, bar tako zapisi iz ondašnje Tisakalmanfalve tvrde, kada su đaci prvi put izašli na fudbalski teren igrajući utakmicu sa timom iz Titela. Zatim, između dva svetska rata u selu je organizovano sportsko društvo, da bi prvi fudbalski klub osnovan tek po završetka Drugog, odnosno 1946. godine.
– Trenutno imamo više od 70 igrača koji aktivno igraju fudbal – kaže predsednik FK „Dinamo” Nemanja Janković. – Imamo sve ekipe od podmlatka do veterana, a u prvom timu imamo igrače koji su većinski iz našeg sela.
Premda klub trenutno igra u Drugoj novosadskoj ligi, želja za uspehom ne manjka, zbog čega je Uprava kluba podmlađena, te se očekuje prosperitet svih timova.
– Trudimo se da stvorimo što bolje uslove, pa tako sad treba da postavimo i bandere sa reflektorima kako bismo mogli da imamo treninge i utakmice i u poslepodnevnim i večernjim satima. Kad to rešimo, naš stadion, koji se zove „Mala grbavica”, dobiće sjaj koji će naš klub odvesti dalje u više rangove – najavljuje naš sagovornik.
Premda iskustva govore da je danas sve teže doći do igrača, FK „Dinamo” je aktivan na društvenim mrežama zahvaljujući čemu ne privlače samo fudbalere, već i sponzore.
– Ponosni smo što smo ponovo aktivirali turnir u malom fudbalu koji se zove „Budisava Kup”, a koji je postojao do 2009. godine. Sad ga organizujemo već sedmu godinu zaredom i brojimo skoro 40 ekipa i više od 400 učesnika. Mogu slobodno da kažem da je ovo najveći turnir u malom fudbalu u Vojvodini – jasan je Janković.
O podršci koju neizmerno dobijaju, kako od meštana, tako i od Grada Novog Sada, dokazuje i brza sanacija krova objekta kluba, a koji je uništen tokom superćelijske oluje. Naravno, pod novim krovom valja imati i sređene prostorije, na čemu se aktivno radi.