SKRIVENI BISER PETROVARADINA: Zelena kuća koja pamti tri veka istorije
Na samoj ivici Donjeg grada Petrovaradinske tvrđave, vekovima stoji jedna od najstarijih i najzanimljivijih građevina ovog dela Novog Sada - zgrada Magistrata, poznata i kao „Zelena kuća“.
Izgrađena je u prvoj polovini 18. veka, kada je utvrđenje još uvek bilo stožer administrativne i vojne vlasti monarhije koja je vladala ovim prostorima.
Ova masivna barokna zgrada nalazi se na uglu ulica Beogradske i Lisinskog, gde danas obeležava jedan od najstarijih urbanih tragova istorije Podgrađa.
U doba kada je Petrovaradin bio jedna od najznačajnijih tvrđava u Habzburškoj monarhiji, Magistrat nije bio samo još jedna zgrada. On je služio kao sedište gradske uprave i kancelarije gradonačelnika (burgermajstera) koje su upravljale svakodnevnim životom urbanog područja Podgrađa. Prostorije u prizemlju i na spratu bile su dom različitih administrativnih službi koje su nadzirale poreske poslove, pravnu regulativu i vojne obaveze lokalnog stanovništva.
Građanski barok Podgrađa
Iako na prvi pogled nenametljiva, zgrada Magistrata poseduje jasan arhitektonski identitet tipičan za rani građanski barok Podgrađa. Njena vrednost nije u raskoši, već u meri i proporciji. Masivni zidovi od opeke, jednostavno malterisani i bojeni, nose utisak trajnosti i stabilnosti, kakva se i očekivala od zdanja u kojem je nekada bila smeštena gradska vlast. Visok krov, pokriven biber-crepom, sa tri naglašena odžaka, dodatno pojačava vertikalu objekta i vizuelno ga izdvaja u nizu podgrađanskih kuća.
Posebnu pažnju privlači ugaoni erker, diskretno izbačen ka ulici, kao arhitektonski „posmatrač“ koji nadgleda raskrsnicu Beogradske i Lisinskog. Taj element nije tek dekorativan: on simbolički i funkcionalno ističe nekadašnju važnost objekta, jer je upravo sa tog mesta vlast imala pogled na javni prostor. Erker kružnog oblika, u donjem delu završen u vidu obrnute kupe, ukrašen je jednostavnim ornamentima u obliku latica, skromnim, ali promišljenim detaljem koji fasadi daje blagu dinamiku.
Prozori su ravnomerno raspoređeni, uokvireni jednostavnim malterskim ramovima, bez preterane dekoracije. Upravo ta suzdržanost daje zgradi dostojanstven izgled, jer Magistrat nije građen da impresionira, već da traje. I danas, više od tri veka kasnije, njegova fasada i arhitektonski sklop svedoče o vremenu u kojem je red bio važniji od ukrasa, a funkcija iznad forme, ali je forma, upravo zbog toga, ostala upečatljiva.
Iz arhive u sadašnjost
Tokom 20. veka zgrada je dobila novu, neobičnu ulogu. Između 1934. i 1942. godine, u toj zgradi bila je smeštena Arhiva Vojvodine, koja je ovde čuvala značajnu građu, mada bez adekvatnih uslova za konzervaciju. Sa početkom Drugog svetskog rata dokumenti su premešteni u kazamate Petrovaradinske tvrđave.
Posle rata objekat više nije služio administrativnim ili arhivskim funkcijama. Prostorije prizemlja su korišćene za potrebe lokalne zajednice, a kasnije su nekadašnje kancelarije pretvorene u stambene jedinice ili prodavnice, čime je zgrada nastavila da živi svojim novim, urbanim životom.
Spomenik zaboravljene prošlosti
Danas, mada nije toliko privlačan kao spektakularne barokne kapije utvrđenja ili čuveni sat koji, ponosno, dominira tim prostorom, Magistrat ostaje jedan od najstarijih očuvanih objekata u samom srcu Podgrađa kao svedok administrativnih i socijalnih promena u poslednjih tri veka.
Za turiste koji šetaju tvrđavom i Pograđem, ova zgrada može biti „nepoznati dragulj“ arhitekture: jedan od retkih objekata koji nije isključivo vojni, već spaja civilni i vojni aspekt života u jednom od najstarijih urbanih naselja u Vojvodini.
Projekat “Dvorci i velelepna zdanja Vojvodine – raskošni čuvari istorije“ realizuje Dnevnik Vojvodina press doo, a sufinansira Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi u podržanom projektu ne izražavaju nužno stavove organa koji je dodelio sredstva.