Na današnji dan je postao slobodan kraljevski grad!
(FOTO, VIDEO) DAN KADA JE NOVI SAD DOBIO IME I BUDUĆNOST Marija Terezija procenila da je jeftinije prodati slobodu nego rizikovati pobunu
Na današnji dan pre 278 godina stanovnici Racke varoši, odnosno Petrovaradinskog šanca, kako je bilo najstarije ime naselja na levoj obali Dunava, koje su velikom većinom činili Srbi, ali i Nemci, Jevreji, Mađari, Jermeni, Bugari, Cincari i Grci, otkupili su svoju slobodu za 80.000 forinti.
Novi Sad je tog 1. februara 1748. godine ukazom austrijske carice Marije Terezije dobio status slobodnog kraljevskog grada.
Borba je bila duga i složena. Stanovništvo Petrovaradinskog šanca je i 1741. nastojalo da ishoduje svoju slobodu, ali mu to nije pošlo za rukom. Međutim, ono što nije uspelo tada, jeste nekoliko godina kasnije. Naruku varošanima išao je i „Rat za nasleđe“ koji je carica Marija Terezija vodila od dolaska na presto, koji je znatno ispraznio carsku kasu.
Sa idejom da pokušaju da za Šanac ipak izdejstvuju status slobodne kraljevske varoši, 1747. godine se u Beč uputilo izaslanstvo koje su činili ugledni građani David Racković, Tomas Anderle i Stojić Bogdanović. Oni su ovoga puta primljeni na dvor, pošto je Marija Terezija procenila da pobunjen i nezadovoljan narod može da izazove nestabilnost unutar države, a nije nevažan argument, naprotiv, bio i novac namenjen „kupovini slobode“ koji bi imperatorki i te kako legao da pokrpi neke rupe u dobrano ispražnjenoj riznici.
Žitelje Šanca sloboda je, naime, koštala 80.000 rajnskih forinti, a bilo je potrebno sakupiti još oko 15.000 forinti za podmitljivu birokratiju, kako se ceo proces ne bi otegao unedogled, i za plaćanje taksi i drugih dažbina. Uzet je zajam od Gundakera Štaremberga na 60.000 forinti, a u pomoć su pritekli i imućni Šančani.
Carica Marija Terezija je 1. februara 1748. potpisala Povelju, kojom je dotadašnji Petrovaradinski šanac stekao posvlastice slobodnog kraljevskog grada, a dobio je i novo ime
Pred oslobođenje (eliberaciju) uzet je i zajam na 6.000 forinti u Altenburgu od Nemaca, koji je bio krajnje nepovoljan jer je kamata bila deset odsto, iako je ona obično iznosila šest procenata. Napokon je sakupljeno 82.875 forinti, sloboda je naplaćena, a Novom Sadu je ostao dug koji se decenijama jedva otplaćivao.
Carica Marija Terezija je 1. februara 1748. godine potpisala svečanu Povelju, kojom dotadašnji Petrovaradinski šanac stiče povlastice slobodnog kraljevskog grada. Carica je i odredila ime gradu – Neoplantae. Osim toga, Novi Sad je tada dobio i svoj grb, vlastito sudstvo, stanovništvo je bilo izuzeto od vojne komande u Petrovaradinu, ali su bili dužni da oko grada iskopaju šančeve, a na ulazima podignu kapije na kojima se naplaćivao ulazak.
Magistrat uspostavljen 15. marta
Kraljevski poverenik Jozef Medvanski doneo je pismo s privilegijama i uspostavio Magistrat 15. marta 1748. godine. U taj najviši organ vlasti ulazilo je 12 senatora (po šest Srba i Nemaca), šef policije, dok je na čelu bio veliki sudija, koji je kasnije postao gradonačelnik. U statutu grada, koji je imao 20 tačaka, sadržana su sva prava, dužnosti i obaveze koje su pripadale Novom Sadu i njegovom stanovništvu.
U povelji o proglašenju Novog Sada za slobodni kraljevski grad, koju je potpisala carica Marija Terezija, dat je i opis grba: „Na polju plava štita stoje tri okrugle kule srebrne boje, od kojih svaku sredom i odgore opasuje nadstrešnica; kule stoje pojedince, svaka za sebe, sazidane od neotesana kamena. Nadstrešnica gornjeg dela je zupčasta, kapije su zatvorene, prozori otvoreni i udešeni za pucanje. U redu stoje jedna pored druge kraj valovitog Dunava, koji zeleno polje preseca; srednja je nešto viša i šira, nad njom se leprša Nojev golub.“
Februarska nagrada Leonidu Ivanoviću
Februarska nagrada za 2025. biće uručena danas, u 12 časova, na Svečanoj akademiji u Srpskom narodnom pozorištu mladom, perspektivnom šahisti Leonidu Ivanoviću (10), za istorijsku pobedu i dostignuća kao najmlađeg šahiste, kojima doprinosi afirmaciji imena Grada Novog Sada. On je višestruki šampion države i Vojvodine i nosilac visokih nagrada na evropskim i svetskim takmičenjima u svojoj uzrasnoj kategoriji. Ušao je u istoriju šaha kao najmlađi igrač koji je ostvario pobedu protiv velemajstora u klasičnoj šahovskoj partiji, savladavši bugarskog velemajstora Milka Popčeva na turniru „Belgrejd open”. Inače, povodom Dana grada, Novi Sad daruje novčanim poklonom od 300.000 dinara bebe koje se rode tokom 1. februara, a čija majka ima prebivalište na teritoriji Novog Sada. Uprava grada je saopštila da će biti besplatan gradski prevoz, bazeni, klizališta, ulaz u muzeje, a na pijacama će deliti besplatno jabuke.
Amblem je imao i svoju simboliku, kao i ostali grbovi drugih varoši. Tri kule i na njima otvorene puškarnice, kao i zatvorene kapije, označavaju da je varoš od vojničkog šanca izrasla u grad koji je preuzeo obavezu da bude branik Petrovaradinskoj tvrđavi i u budućnosti. Zeleno polje označava široku bačku ravnicu, a talasi valovitog plavog Dunava, u prenesenom značenju, i „poplavu“, odnosno najezdu Turaka u ovim krajevima. Golub s maslinovom grančicom simbolizuje nastanak mira nakon oslobođenja od turske vlasti i nadu u dalji prosperitet i razvoj varoši koja je postala slobodan grad.
Neoplanta
Nakon što je carica Marija Terezija potpisala povelju kojom je Petrovaradinski šanac dobio status slobodnog kraljevskog grada, odredila mu je ime Neoplantae (neo – novi; planta – rastlina, rod, naselje), na službenom latinskom jeziku, dok je na nemačkom nazvan Neusatz, a na mađarskom Ujvidek. Naziv grada na srpskom jeziku prvi put je upotrebljen prilikom ustanovljenja Magistrata 15. marta 1748. godine, a najstariji pisani trag tog naziva na objektu u gradu potiče iz 1749. godine, i to na nadgrobnom spomeniku Jovana Radovića, na severnoj fasadi Nikolajevske crkve.
Kule znače duhovnu snagu, ali i dom i sigurnost, dok valoviti Dunav koji preseca zeleno polje i Nojev golub koji se leprša upućuju na poplave iz prošlosti. Time se poručuje da je grad oživeo posle burnih ratova. Na grbu je simbolično prikazano da je posle velikog potopa nastao blagosloveni mir – sunčevi zraci pali su na zemlju na kojoj je nastala nova slobodna kraljevska varoš. Nojev golub s maslinovom grančicom u kljunu, iznad tri kule Novog Sada, simbol je mira koji je potom nastupio, kao i preporoda varoši posle turskih ratova.
Nažalost, Povelja je neposredno posle Drugog svetskog rata nestala iz grada i do danas nije poznato gde se nalazi.