DVA PITANJA "DNEVNIKA" POSLE PORAZA KOŠARKAŠA VOJVODINE
Zbog čega igra Anvar Gil i zašto navijači reaguju samo na poraze?
Istina, daleko od toga da je baš on najveći problem...
Košarkaši Vojvodine poklekli su protiv Metalca i još jednom u Košarkaškoj ligi Srbije položili oružje u svojoj tvrđavi. Poletan i mlad rival, pojačan Amerikancima, bio je previše kvalitetan za ovakvo izdanje novosadskih crveno-belih. Da je nekadašnji prvak KLS-a pucao sebi u noge dovoljno govori i podatak o 22 izgubljene lopte. Skor od 12-7 u domaćem šampionatu, uzimajući u obzir potencijal sastava Marka Dimitrijevića ne može da zadovoljava. Isto tako, nije ni tragedija. Najbitniji deo sezone tek nastupa, a Vojvodina je obezbedila primarni cilj - plasman u četvrtfinale ABA 2 lige, što je i prioritet.
Sa druge strane, ima i prostora za napredak. Primera radi, Anvar Gil je doveden kao nužna doselekcija usled velikog broja povređenih igrača. U tom momentu bilo kakvo rešenje bilo je potrebno Vojvodini, kako bi nadomestila nedostatak ljudstva. Međutim, kako sada stvari stoje, Gil ne pruža dovoljno da bi se na parketu zadržavao 20 minuta, kao što je bio slučaj protiv Metalca.
Postigao je četiri poena, uz četiri skoka i 2/5 šut iz igre. Imao je indeks korisnosti od četiri. Na indeksu od 3,1 je u proseku u KLS-u, tako da se postavlja pitanje da li je baš on adekvatna opcija za takvu minutažu? Jasno je da sa 4,1 poenom po utakmici ne pravi prevagu napadački, a teško je pričati o defanzivnom delu, kada ekipa primi 87 poena na svom parketu, koliko god odbrana ne zavisi samo od jednog čoveka.
Naravno, nije učinak Gila bio presudan u tome da Vojvodina izgubi, ali je sigurno da nije zadovoljio kriterijume koje treba da zadovolji stranac u ekipi.
Ono što je takođe simptomatično, to je način na koji se pristalice Vojvodine odnose prema rezultatima kluba. Uglavnom je reč o reakciji posle poraza, dok su pobede nešto što samo po sebi dolazi kao pravilo i doživljavaju se sa slabijim odjekom. Kada se na to sebere i veoma mala podrška na tribinama, jasno je da nešto fali ovom klubu. Koji su uzroci, može se raspravljati, ali je definitivno da Novi Sad nije laka sredina za podizanje košarke na najviši nivo.
V. M. P.