DVA VEKA OD ROĐENJA SVETOZARA MILETIĆA Moćan glas slobode koji se nije utišao
Ime Svetozara Miletića u istoriji nije samo podatak u nizu gradonačelnika Novog Sada, već ime čoveka čija je politička hrabrost bila skupo plaćena, a koji je uprkos svemu birao da govori glasno, shvatajući da se borba za prava ne vodi samo oružjem, već i rečju, obrazovanjem, institucijom, nastojeći da svetlu budućnost ne oblikuje sebično radi sebe, što se često danas čini, već zarad naroda i budućih pokoljenja.
Miletić je gimnaziju završio u Novom Sadu, a studije u Bratislavi, gde je usvojio liberalna politička shvatanja. U Novom Sadu je bio gradski fiskal od jula 1858. godine do izbora za gradonačelnika 1861. godine. Na Blagoveštenskom saboru (sabor Srba u Austrijskom carstvu održan na praznik Blagoveštenje) iste godine, Miletić se već istakao kao lider jedne jasno profilisane liberalno-demokratske stranke, koja je dobijala sve više pristalica u redovima seljaštva, zanatlija, trgovaca, velikog dela učenih ljudi i omladine, nasuprot konzervativcima. Osim toga, zalagao se za ustanak balkanskih naroda protiv Turske.
U grudi mi gore vatra,
Za slavjanski život nov:
Od Urala pa do Tatra,
Od Ladoge iznad Skadra
Nek mi s’ zato čuje zov:
Oj Slavjani braćo draga!
Kucnuo je i naš čas,
Mlađana je naša snaga,
Veže l ’samo ljubav nas.
(pesmu „Spasova noć“ potpisao je kao Svetoslav Sveslav Miletić)
Vojvodina u Miletićevo vreme bila je u teškom stanju. U unutraš njoj politici zanemarena, dok je ekonomski, kulturno i prosvetno bila zapuštena. Revolucionar po prirodi, vaspitan ide- jama nacionalne i liberalne Zapadne Evrope, glasno se bunio protiv takve Vojvodine težeći njenom nacionalnom, kulturnom i, naravno, političkom preporođenju, verujući da bez toga nema opstanka. „A ko da stvori tu preporođenu Vojvodinu i ko da je vodi na tome putu, da li je jerarhija i visoka birokratija, kojoj je urođen apsolutizam i һesarska lojalnost i koja hoće rešenje nacionalnog pitanja u okviru Austrije ili Ugarske, ili mladi idealni nacionalni revolucionari, koji hoće slobodnu srpsku narodnost, privremeno u okviru demokratski ure- đene Ugarske?”, pitao se Miletić. Kao nacionalista i liberal, Miletić je imao jasnu ideju - ujedinjenje i sloboda, kako pojedi-nca tako i naroda. Za njega su sloboda i ujedinjenje dva pojma, koja nose jedno drugo, jer bez slobode nema ni pravog ujedinjenja.
Državna svečanost
Državna svečanost posvećena obeležavanju godišnjice rođenja Svetozara Miletića, koju su organizovali Vlada Republike Srbije i Odbor Vlade Republike Srbije za negovanje tradicije oslobodilačkih ratova Srbije u saradnji sa Gradom Novim Sadom, održana je 2024. u Novom Sadu. Tako je prvi put, na osnovu Državnog programa obeležavanja godišnjica iz istorijskih događaja oslobodilačkih ratova Srbije, na Trgu slobode u prisustvu velikog broja građana, kod spomenika Svetozaru Miletiću, polaganjem venaca obeležena 198. godina od rođenja jednog od najpoznatijih Novosađana i najznamenitijeg gradonačelnika u istoriji Novog Sada.
Među brojnim gradonačelnicima Novog Sada Miletić se svrstava među najpoznatije i među one koje su ostavili najdublji trag, i koji je, zahvaljujući velikoj popularnosti među Novosađanima, u dva navrata vodio Srpsku Atinu. Rođen je u Mošorinu 22. februara 1826. godine. Bio je srpski pravnik, novinar i političar, doktor prava, advokat u Novom Sadu i narodni poslanik. Ubraja se u najznačajnije i najuticajnije srpske političare u Austrougarskoj, druge polovine 19. veka. Smatra se za jednog od najobrazovanijih Srba svog vremena i začetnika borbe za nacionalno oslobođenje srpskog naroda severno od Save i Dunava. Kao najmlađi gradonačelnik Novog Sada proglasio je srpski jezik zvaničnim i ukinuo nemačku realku. Zalagao se i za podizanje zdanja Gradske kuće u srpskom delu Novog Sada i bio je jedan od osnivača Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.
Miletić i Matica srpska
Pre ravno vek objavljen je poseban broj Letopisa Matice srpske - Spomenica Svetozaru Miletiću u kojoj su sabrani brojni zapisi velikog narodnog tribuna, kao i tekstovi o njemu. Između ostalog, Spomenica donosi Miletićev tekst iz 1864, objavljen u Srbskom Dnevniku, povodom prve skupštine Matice srpske u Novom Sadu po njenom preseljenju iz Pešte. „Mi imamo tri glavne potrebe narodne, za koje sredstva nabavljagi moramo: imamo potrebu da se osnuje u sredini našoj zavedenje, u kom bi se pravno-politične, po mogućstvu i filološko-istorijske nauke na srpskom jeziku predavale, i to i stvari, i naroda, i jezika našeg radi, s tim ćemo dobiti boljih naučenika srpskih; imamo potrebu da se književnost srpska potpomogne i održi, s tim će se obrazovanost celog naroda unaprediti, i oni bolji naučenici srpski dobiće više polja za radnju svoju; imamo potrebu da narod naš ima onaku školu života pred očima, kao što je drugi narodi u predstavljanju poetičnih umotvorina svojih i stranih vrstnih ljudi imajy - prvo zovemo Pravnom Akademijom, drugo Maticom Srpskom, treće Pozorištem Narodnim”, pisao je Miletić.
U prvom mandatu od 1861. godine, Miletićev Magistrat je zatražio da se prihvate zaključci Blagoveštenskog sabora, na kojem je zatražena posebna autonomna oblast za Srbe u okviru multinacionalnog Habzburškog carstva, a prvi put je uveden i srpski jezik kao jedan od zvaničnih jezika i ćirilično pismo. Takva politika dovela ga je u sukob sa zvaničnom Budimpeštom, zbog čega je, po nalogu kraljevskog komesara, 28. januara 1862. godine suspendovan Miletićev Magistrat, a za gradskog načelnika postavljen je Pavle Mačvanski. Ipak, 10. maja 1867. godine Miletić je po drugi put izabran za gradonačelnika.
U tom mandatu zalagao se za to da se zgrada Srpskog narodnog pozorišta podigne na Glavnom trgu, a Gradska kuća bliže srpskom kraju, gde je bio Turski han, odnosno na mestu gde je danas zdanje Matice srpske.Ugarska vlada je nakon ubistva kneza Mihaila u Srbiji, tobože pravdajući se mogućom povezanošću Miletića s atentatom, preko vladinog komesara ponovo smenila Miletića 30. juna 1868. godine.
Milica Miletić Tomić: I otac i pesnik
Malo je poznato da je tokom svoje mladosti Miletić svoje ideje beležio i kroz poeziju. Njegove pesme su patriotske i političke. Njime propagira izvesne ideje svoga vremena, a sloboda je ideal i lajt motiv koji provejava u stihovima. Najlepše pesme objavljene su u omladinskom godišnjaku Slavjanci (Budim 1847. godna) koji je sam uredio. Dok se žustro bavio opsobođenjem stega Austrougarske, privatno Miletić je bio brižan otac i suprug. O njegovom nežnom dodiru, rečima i toplini zagrljaja svedoči njegova ćerka, Milica Tomić (rođena Miletić), književnica, političarka i novinarka jedna je od sedam Vojvođanki izabranih poslanica Velike Narodne Skupštine Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena u Banatu, Bačkoj i Baranji, koja je izglasala prisajedinjenje Kraljevini Srbiji. „I kada sam se druge godine braka, ja kao prvenče rodila, otac je bio srećan, presrećan. Svaki slobodan trenutak provodio je sa mnom, noseći me na rukama i pevajući pesme koje je on za mene izmišljao... I pored sveg svog napornog velikog rada otac je imao vremena za nas decu. Jutrom nije pre ustajao, dok se sa decom nije bar jedan sat igrao. Čim se probudimo skočimo njemu u krevet, preskačemo, vitlamo se, a on nas hvata, baca u vis, ljubi nas i smeje se s nama. Kad se rodio Slavko, peti sin, a sedmo dete, i zaživelo, očevoj sreći nije bilo mere. Onda je počelo kao i sa mnom maženje”, zabeležila je Miletićeva kći.
Dva puta je tamničen zbog „podrivanja državnog poredka i delovanja protiv interesa Ugarske, navodno podstičući pobunu”. Godine 1878. osuđen je na višegodišnju robiju. U zatvoru je proveo oko tri godine, a usled teških uslova zdravlje mu je ozbiljno narušeno. Zbog bolesti je pomilovan i pušten 1879. godine, ali se nikada nije potpuno oporavio. Preminuo je u Vršcu 4. fenruara 1901. godine, a sahranjen je u porodičnoj grobnici na Uspenskom groblju. Novi Sad mu se odužio podizanjem impozantnog spomenika na Trgu slobode 1939. godine, čiji je autor Ivan Meštrović, a njegovo ime nose ulica u centru grada i jedna srednja škola.
Zabranjeno je preuzimanje teksta ili dela teksta bez navođenja autora i naše medijske kuće, u vidu živog linka koji vodi ka originalnom sadržaju. Svako kršenje ovog pravila tretiraće se kao povreda autorskih prava.