BICIKLOM KROZ VOJVODINU: RASTINA (2) Tri puta više navijača na terenu FK „Polet” nego žitelja sela
Ono što odmah upada u oči u Rastini, selu od 337 stanovnika je lepo uređen teren lokalnog fudbalskog kluba “Polet”.
Prva fudbalska lopta doneta je u Rastinu 1932. kada je ujedno odigrana i prva fudbalska utakmica protiv komšija iz Gakova (1:1) Prvi fudbalski klub u Rastini osnovan je nakon Drugog svetskog rata 1948. pod imenom “Zadruga” takmičeći se u najnižem fudbalskom nivou ali je posle jedne godine prestao da postoji. Šest godina kasnije (1955) takmičarski fudbal će se ponovo početi igrati u Rastini ali ovoga puta pod novim imenom kluba „Polet” koji će nastupiti samo jednu polusezonu u drugom razredu somborskog podsaveza nakon čega će biti isključen od strane saveza.
Najveći broj stanovnika posle Drugog svetskog rata Rastina je imala na popisu 1961. (960), dok je prema poslednjem popisu 2022.
bilo svega 337 žitelja
Zbog besparice i manjka igračkog kadra takmičarski fudbal u Rastini je prestao da se igra leta 1965. i ta pauza trajala je do 1971. kada se fudbaleri iz Rastine ponovo uključuju od najnižeg takmičarskog ranga - Međuopštinske lige Sombor.
Nakon gašenja FK “Polet”, prvi čovek kluba, Nikola Elez, osniva i pokreće od najnižeg ranga takmičenja novi fudbalski klub u Rastini pod imenom “Solunac”. Godinama unazad, pogotovo u danima uspeha, 99% igračkog kadra FK “Polet” iz Rastine činili su igrači sa strane.
Nakon prestanka postojanja i “Solunca” u Rastini je jula 2011. pokrenut novi fudbalski klub pod imenom „Rastina 1918” koja će deset godina kasnije, u avgustu 2021. promeniti ime u “Polet”. Na tabli pored fudbalskog terena ima više logotipa sponzora (lokalnih firmi iz okoline) nego neki ozbiljniji klubovi.
Meštani vele da je pojedinim utakmicama fudbalera “Solunca” i “Poleta” prisustvovalo je 1.000, pa čak i 1.200 gledalaca, a pozamašan je broj mečeva koje je pratilo 500-600 gledalaca, u nivou broja stanovnika.
Seosko groblje nalazi se tik uz masivnu bodljikavu žicu koju su Mađari podigli na početku migrantske krize. Tu je i osmatračnica iz vremena Hladnog rata sa koje se odlično vidi Rastina ali i susedna sela u Mađarskoj. Vidi se i novizgrađeni 6,5 kilometara dug put prema selu Riđica koje je takođe na granici a do kojeg se ranije moglo ići samo preko atara ili okolo, kroz Gakovo, Kruševlje i Stanišić.
U dvorcu Redlovih danas su vrtić i škola
Posle oslobođenja od Osmanlija, posed dobija baron Redl, a na njemu rade uglavnom Mađari, koji su većina u sada malom selu. Baron Redl gradi svoj kaštel 1818. godine na mestu stare gotičke katoličke crkve. Porodica Jožefa Redla ovo vlastelinstvo dobila je 1780. a Redlovi su stanovali u Beču, a tokom leta su navraćali u Rastinu. Lajoš Redl, koji je sa bratom Belom držao vlastelinstvo u posedu, 1900. spaja kaštel sa delovima crkve i dograđuje dvorac. Po tome (spoju sakralnog i svetovnog) je unikatan primer u Vojvodini. Posle Drugog svetskog rata je taj crkveni deo kaštela srušen, te je zgrada običnog pravougaonog tlocrta i izgubila je unikatnost. Danas samo gotički lukovi sa strane gde je bio hram svedoče o tome da je prvobitna zgrada bila neprocenjivi objekat iz Srednjeg veka.
Što se starog izgleda dvorca tiče, apsida stare crkve sa krstastim svodovima, kapitelima i lukovima od kamena protezala se do krovnog venca novog objekta, što se vidi na starim fotografijama. Uklapajući novo u staro, projektant novog objekta se rukovodio oblicima gotičkog stila, o čemu govore bočno postavljeni prozori. Doprinos tumačenju da je ovo bio hram, daje objavljena fotografija iz 1905. na kojoj se vidi kapela uklopljena u novi objekat, pre izvršene prepravke.
Ovde je sada smeštena zgrada Osnovne škole (izdvojeno odeljenje) “Laza Kostić” iz Gakova i predškolska ustanova, vrtić „Roda“. U njegovom podrumu dugo godina unazad, nalaze se prostorije i svlačionice fudbalskog kluba.
Za razliku od nekih mesta u blizni, četvorostruko većeg Gakova na primer, malena Rastina izgleda kao veoma uredno i lepo održavano selo. Sve je čisto i pod konac, Dvorac porodice Redl je lepo održavan, isto važi i za teren Fudbalskog kluba “Polet” koji je odmah do dvorca i nosi ime Milana Đekića; park oko Spomenika Soluncima, Spomenika stradalima u logoru Šarvar kao i prostor oko pravoslavne Crkva Uspenja Presvete Bogorodice podignute 2000 godine, okretnicu međumesnog autobusa... Pored crkve, kao u nekakvoj ozbiljnoj varoši nalazi se i veliki „Insa” ulični časovnik.
Robert Čoban