OVO JE NAJREPREZENTATIVNIJI SRPSKI DOM POD HABZBURŠKOM KRUNOM Patrijaršijski dvor u Sremskim Karlovcima je simbol snage i kulture (FOTO)
Među brojnim velelepnim zdanjima u strogom centru Sremskih Karlovaca samo jedna zgrada nosi naziv i građena je kao dvor.
Reč je o Patrijaršijskom dvoru, sagrađenom za dve godine po projektu čuvenog arhitekte Vladimira Nikolića, kome je to bilo prvo u nizu dela u Karlovcima, a u vreme patrijarha Georgija Brankovića.
Nikao je na mestu stare patrijaršijske rezidencije iz 1742. godine, koju je započeo još 1733. mitropolit Vićentije Jovanović, a dovršio Arsenije Četvrti Šakabenta.
Ideja za gradnju novog dvora potekla je od mitropolita Stefana Stratimirovića ubrzo pošto je došao na tron Karlovačke mitropolije. On se postarao da se urade i projekti za novu palatu, a budući da tu ideju nije realizovao, ostavio je 40.000 forinti za gradnju. To je pošlo za rukom, 70 godina posle, patrijarhu Georgiju Brankoviću, s tim što se u fondu za gradnju do tada nakupilo 576.131 forinti.
Predićev umetnički otisak
U kapeli Patrijaršijskog dvora u Karlovcima Uroš Predić je slikao ikone i zidne kompozicije. Nad vratima kapele naslikao je Vaskrsenje Hristovo, u prvom redu ikonostasa Hrista na Maslinovoj gori, u drugom Arhiđakona Stefana, Bogorodicu sa Hristom, Blagovesti, Isusa Hristosa i Svetog Dimitrija, dok ja na arhijerejskom prestolu prikazao Svetog Savu.
U pandantifima predstavio je jevanđeliste, dok je na zapadnom zidu u luneti nad vratima naslikao Tajnu večeru. Svoje inicijale utisnuo je na kompoziciji Blagovesti ispod Bogorodičinog lika dole levo, a godinu izrade 1896. na ikoni arhangela Gavrila dole desno.
Pripreme su počele doduše znatno pre no što je Branković izabran za patrijarha, još 1878. godine kada je Saborski odbor formirao stručno telo koje je raspisalo konkurs na koji se prijavilo 16 projektanata. Prihvaćen je projekat mađarskog arhitekte Julija Partoša, no on nije izveden, verovano zato što je cifra koju je tražio premašila sumu s kojom se raspolagalo.
Branković, dve godine po ustoličenju, pokreće to pitanje sa mrtve tačke i unajmljuje Vladimira Nikolića za izradu projekta. Gradnja je počela 1892, a završena 1894. godine. Još toliko otprilike su trajali unutrašnji radovi.
Dvor, najreprezentativniji u Vojvodini, je osvećen 1896. godine, kada je Uroš Predić, jedan od naših najznačajnijih i najplodonosnijih slikara, završio oslikavanje dvorske kapele na spratu posvećene Svetom Dimitriju, što je bila krsna slava patrijarha Brankovića. To zdanje u kom su stolovali prvojerarsi Srpske pravoslavne crkve oličenje je otmenosti, monumetalnosti i lepote. Kaže se da je, dok su u dvoru stanovali patrijarsi Georgije Branković i Lukijan Bogdanović, na njemu „vladala rigidna etikecija, ustanovljena po ugledu na ceremonijal koji je okruživao habzburšku aristokratiju, pa su tako severnim stepeništem hodili samo patrijarsi, a južnim svi ostali.“ Česti gosti na dvoru su bili ugledni intelektualci poput upravnika Tekelijanuma Stevana Popovića, mohačkog advokata Josifa Jagića, grgeteškog arhimandrita Ilariona Ruvarca, bačkih veleposednika Lazara i Gedeona Dunđerskih, pesnika Laze Kostića... Samo tokom prve dve decenije u njemu su boravili ugarski ministri i poverenici cara i kralja Franca Josifa Prvog, a kasnije su i kralj Aleksandar Karađorđević, rumunska kraljica Marija, knez Pavle Karađorđević, te brojni državni i crkveni velikodostojnici, domaći i strani.
Nakon Prvog svetskog rata dvor je otvorio vrata Rusima koji su utičište našli na našim prostorima. Tako je u dvoru na duže vreme bio primljen general-major Mihailo Aleksandrovič Hruščov, te mitropolit kijevski i galicijski Antonije Hrapovicki, a često viđen gost bio je i general Petar Nikolajevič Vrangel.
Selidba „Seobe Srba”
U prizemlju Patrijaršijskog dvora po završetku gradnje nalazile su se između ostalog i dve trpezarije. U trpezariji sa leve strane od glavnog ulaza, koja je sada deo izložbenog prostora, visila je do Drugog svetskog rata slika „Seoba Srba”, rad Paje Jovanovića.
Zauzimala je ceo zid, a nastala je po narudžbini patrijarha Georgija Brankovića i Saborskog odbora. Paja Jovanović je 1895. godine počeo da za 10.000 forinti slika seobu Srba pod Arsenijem Čarnojevićem iz 1690. godine. Slika je pripremana za Milenijumsku izložbu u Budimpešti povodom hiljadugodišnjice mađarske države koja je trebalo da bude održana 1896. godine. U suštini, ona je trebalo da bude odgovor na sliku mađarskog slikara Mihalja Munkačija koja se pojavila 1893. godine, kojom su iskazane pretenzije Ugarske i mađarskog naroda prema prostorima gde su živeli Srbi.
Kompozicija Seoba Srba trebalo je da pokaže kako su Srbi na ove prostore došli po pozivu. Zbog određenih primedbi patrijarha Brankovića koje je Jovanović trebalo da isporavi, slika nije otišla na izložbu, već je krasila Patrijaršijski dvor do 1941. Ustaše su je isekle iz rama, ušile u rolnu i dva puta presavile, jer je bila velika. Oštećenja koja je tada pretrpela, sanirana su tokom restauracije 2005. godine. Kada je vraćena, neko vremeje provela u Narodnom muzeju u Beogradu, a sada krasi salu u zgradi Patrijaršije SPC u Beogradu.
Mračno doba za Patrijaršijski dvor nastupilo je u Drugom svetskom ratu. Pod komandom ustaške vlasti sve umetnine, relikvije, knjige i skupoceni stilski nameštaj odneti su u Zagreb. Nakon rata vraćeni su, ali su pohranjeni u zgradu Patrijaršije u Beogradu, a samo mali deo završio je tamo odakle je odnet.
U Patrijaršijskom dvoru za vreme rata nalazila se ustaška komanda, a početkom komunističke vladavine preuređen je, najpre, u vojnu bolnicu, a potom su tu smešteni Arhiv Vojvodine 1956, i Centar za usavršavanje pokrajinskih nastavnika. Neko vreme dvorska kapela Svetog Dimitrija korištena je kao mrtvačnica. Nakon duge i neizvesne borbe Arhiv Vojvodine je iseljen 1988. godine iz „najreprezentativnijeg srpskog doma“ pod habzburškom krunom. Zahvaljujući zalaganju Svetog arhijerejskog sabora i tada episkopa Vasilija, dvorski kompleks je vraćen SPC.
Danas je to velelepno zdanje rezidencija mitropolita sremskog, sedište Eparhijskog upravnog odbora i Crkvenog suda. U njoj se nalazi Riznica Muzeja Srpske pravoslavne crkve koja baštini umetničke i bogoslužbene predmete iz Sremske, Dalmatinske, Slavonske, Osječkopoljske i Baranjske eparhije.
Pre dve godine završena je obnova dvora spolja, koja je trajala od 2020. do 2024. Pred proslavu stogodišnjice ujedinjenja Srpske prevoslavne crkve predmet restuaracije i konzervacije bila i velika dvorana na spratu kada je u nju vraćen patrijaršijski tron sa baldahinom.
Projekat “Dvorci i velelepna zdanja Vojvodine – raskošni čuvari istorije“ realizuje Dnevnik Vojvodina press doo, a sufinansira Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi u podržanom projektu ne izražavaju nužno stavove organa koji je dodelio sredstva.