KOLIKO KOŠTA ŽIVOT DIVLJAČI: Država propisala cene odstrela, kreću se OD JEDNOG DO 150.000 DINARA
Cene odstrela zaštićene divljači u Srbiji za lovnu sezonu 2026/2027, koje će se primenjivati od 4. aprila, kreću se od simboličnog jednog dinara do čak 150.000 dinara, koliko će koštati odstrel divokoze i mužjaka običnog jelena.
Kako je objavljeno u Službenom glasniku, 60.000 dinara plaćaće se za mužjaka virdžinijskog jelena, dok će ženke i podmladak običnog jelena koštati po 50.000 dinara. Za mužjake jelena lopatara i muflona predviđena je cena od 30.000 dinara, a za mužjaka srne 24.000 dinara.
Odstrel ženki i podmlatka muflona, jelena lopatara i virdžinijskog jelena, kao i vuka, koštaće po 12.000 dinara, dok će za srne biti potrebno izdvojiti 8.000 dinara. Zec i poljska jarebica vrednuju se po 6.000 dinara, a pojedine vrste ptica, poput crne liske i barske kokice, po 1.200 dinara. Za više vrsta divljih pataka, gusaka, šljuka i golubova predviđena je cena od 600 dinara po jedinki.
Najjeftinija divlja svinja
Najniža cena – svega jedan dinar – određena je za odstrel divlje svinje, dok se za pojedine vrste, poput lisice, šakala, kune, jazavca, kao i nekih ptica, odstrel uopšte ne naplaćuje. Uredbom je naglašeno da se ovaj cenovnik ne odnosi na slučajeve kada se divljač hvata radi preseljavanja u druga lovišta.
Iako na prvi pogled deluje paradoksalno da se govori o „zaštićenim vrstama“ koje se love, reč je o takozvanim lovostajem zaštićenim vrstama. To znači da one nisu trajno zaštićene, već se njihov lov zabranjuje u određenom periodu godine, dok je u drugim terminima dozvoljen – uz strogo propisane uslove. Za razliku od strogo zaštićenih vrsta, koje se ne smeju loviti, ove se nalaze u sistemu kontrolisanog upravljanja populacijom.
Lov nije slobodna aktivnost, već je moguć isključivo uz dozvole i u okviru organizovanih lovišta. Mogu ga obavljati lovci sa položenim ispitom i dozvolom, kao i gosti, najčešće preko lovačkih udruženja ili javnih preduzeća koja upravljaju lovištima. Odstrel se vrši u tačno određenim sezonama, po unapred utvrđenim kvotama i uz selektivan pristup, što znači da se često biraju određene jedinke, poput viška u populaciji ili bolesnih životinja.
Novčani iznosi iz cenovnika ne predstavljaju kaznu, već cenu koju lovac plaća za legalan odstrel. Taj novac uglavnom ostaje upravljačima lovišta i koristi se za održavanje ekosistema – ishranu divljači, rad čuvara, uzgoj i zaštitu vrsta. Upravo zato su cene za neke životinje simbolične ili nulte – država na taj način podstiče smanjenje njihove brojnosti kada se proceni da prave štetu ili su se prenamnožile.
Iza ovog sistema stoji pokušaj balansiranja između zaštite prirode i realnih potreba – od očuvanja vrsta do sprečavanja šteta u poljoprivredi i širenja bolesti. U praksi, to znači da se lov koristi kao instrument upravljanja divljačju, a ne kao nekontrolisana aktivnost.