(FOTO) KOTEKOV DVORAC U FUTOGU Priča o sarajevskom atentatu, o generalu koji je osvojio Berlin, rodnom mestu valcera „Na lepom plavom Dunavu“ i mestu gde danas uče budući agronomi
Iako ga danas mnogi prepoznaju kao sedište Srednje poljoprivredne škole, dvorac u Futogu krije slojevitu istoriju, od austrijskih generala i čeških grofova, preko priča o Sarajevskom atentatu i Johanu Štrausu, do današnjih učionica u kojima se obrazuju budući agronomi i veterinari.
Istorija futoškog vlastelinstva seže u doba posle Velike seobe Srba, kada je posed bio u rukama porodice Čarnojević. Upravo na tom temelju kasnije će nastati vlastelinstvo koje će preuzeti evropski plemići, ali će njegovo poreklo ostati neraskidivo povezano sa srpskom istorijom.
Dvorac u Futogu je mesto gde se ukrštaju priče o austrijskom feldmaršalu koji je opljačkao Berlin, plemićkoj porodici povezanoj sa Sarajevskim atentatom i legendi da je ovde nastao najpoznatiji valcer na svetu.
Hadik, čovek koji je osvojio Berlin
Priču o futoškom dvorcu nemoguće je početi bez grofa Andreasa (Andrije) Hadika – jedne od najupečatljivijih ličnosti Habzburške monarhije.
Rođen 1710. godine, Hadik je izgradio blistavu vojnu karijeru. Kao husarski oficir istakao se već u ratovima sa Osmanlijama, a tokom Sedmogodišnjeg rata ušao je u istoriju podvigom koji se i danas prepričava - sa svega nekoliko hiljada vojnika iznenadno je upao u Berlin i naterao Pruse da plate otkup kako bi grad bio pošteđen razaranja.
Legenda kaže da je od Berlinaca, kao poklon za caricu Mariju Tereziju, zatražio sto pari rukavica - ali su ih oni, u znak tihe osvete, napravili sve za desnu ruku.
Hadik nije bio samo vojnik - bio je i reformator, mislilac i čovek koji je stajao na čelu Dvorskog ratnog saveta, praktično jedne od najvažnijih institucija carstva.
U Futogu, na imanju koje je obuhvatalo veliki deo današnje Bačke, između 1774. i 1777. godine podiže dvorac, crkvu, školu i pokreće privredni razvoj – od uzgoja hmelja do proizvodnje piva.
Po sopstvenoj želji, sahranjen je upravo u crkvi Srca Isusovog u Futogu, koju je sam podigao – ostajući tako zauvek vezan za mesto koje je oblikovao.
Čarnojevićev posed sredinom 18. veka otkupljuje jedna od najznačajnijih ličnosti Habzburške monarhije - grof Andreas (Andrija) Hadik.
Hadik, feldmaršal i predsednik Dvorskog ratnog saveta, bio je čovek ogromnog uticaja – vojnik, reformator i intelektualac. Na svom imanju u Futogu podigao je dvorac 1776/1777. godine, ali i crkvu, školu i čitav niz privrednih objekata, čime je ovaj kraj postao važan centar života u Bačkoj.
Kotekovi – plemićka porodica svetskog značaja
Početkom 19. veka dvorac kupuje češka grofovska porodica Kotek, koja će mu dati novi sjaj i uvesti ga u velike istorijske tokove.
Upravo iz ove porodice potekla je Sofija Kotek, supruga austrougarskog prestolonaslednika Franje Ferdinanda. Njihov brak bio je morganatski – što znači da ona, uprkos plemićkom poreklu, nije mogla da deli njegove titule niti da njihova deca naslede presto.
Njihova smrt u Sarajevu 1914. godine pokrenula je Prvi svetski rat, a prema pojedinim svedočenjima, ovaj par je neposredno pre atentata boravio upravo u futoškom dvorcu.
Lov, bogatstvo i dobročinstvo
Kotekovi su dvorac značajno proširili i prilagodili svojim potrebama. Bili su strastveni lovci, pa su u futoške šume dovodili jelene iz Slovačke, a dvorac je bio ispunjen lovačkim trofejima sa putovanja po Evropi, Africi i Dalekom Istoku.
Grof Rudolf Kotek, poslednji značajniji vlasnik, nije imao naslednike, ali je ostao upamćen po dobročinstvu, jer je podigao sirotište i bolnicu u Futogu, pomažući stanovništvu bez obzira na veru i nacionalnost.
Dvorac kao simbol moći
Arhitektonski, dvorac je građen u baroknom stilu, sa kasnijim klasicističkim dopunama. Velika terasa, bogato dekorisane fasade i raskošno stepenište svedoče o statusu vlasnika.
Zadnja strana gledala je ka prostranom parku, dok je čitav kompleks bio centar života u Futogu - najveća svetovna građevina u mestu.
Tajni tuneli i zatvorske priče
Jedna od najzanimljivijih priča vezana je za podzemni tunel koji je povezivao dvorac sa katoličkom crkvom, omogućavajući plemićima da neprimetno odlaze na bogosluženja.
U podrumu dvorca nalazili su se i zatvorski prostori, a kao najpoznatiji zatvorenik pominje se nemački feldmaršal August fon Makenzen.
Rat i nova sudbina
Posle Drugog svetskog rata dvorac gubi plemićku funkciju – najpre služi kao bolnica za ranjenike sa Sremskog fronta, a potom biva nacionalizovan.
Mesto gde je Štraus napisao najpopularniji valcer na svetu
Za dvorac se vezuje i jedna od najlepših legendi - da je čuveni kompozitor Johan Štraus tokom boravka u Futogu upravo ovde komponovao svoj najpoznatiji valcer „Na lepom plavom Dunavu“.
Prema priči, inspiraciju je pronašao slušajući melodiju koju su na obali Dunava zviždukali novosadski radnici. Istina ili ne, ova priča dodatno obogaćuje mitologiju dvorca.
Danas se u njemu nalazi Srednja poljoprivredna škola, u kojoj se decenijama obrazuju generacije učenika, što ovom istorijskom zdanju daje novu, praktičnu ulogu.
Istorija koja i dalje živi
Iako je proglašen za spomenik kulture, dvorac je tokom godina delimično devastiran, a nekadašnji park pretvoren je u školsko dvorište.
Ipak, upravo taj spoj prošlosti i sadašnjosti čini ga posebnim, jer malo je mesta gde se istorija evropskog plemstva i svakodnevica mladih ljudi tako neposredno dodiruju.
Projekat “Dvorci i velelepna zdanja Vojvodine – raskošni čuvari istorije“ realizuje Dnevnik Vojvodina press doo, a sufinansira Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi u podržanom projektu ne izražavaju nužno stavove organa koji je dodelio sredstva.