(FOTO) OVA ZGRADA U ZRENJANINU KRIJE NEVEROVATNU PRIČU Preživela planove rušenja i danas dominira gradom
Biser zrenjaninske istorijske arhitekture, prvobitna Trgovačka akademija i Državna muška građanska škola, danas Elektrotehnička i građevinska škola "Nikola Tesla", spomenik je kulture od velikog značaja.
Velelepni objekat na uglu ulica Subotićeve i Obale Sonje Marinković u Zrenjaninu sagrađen je 1892. godine po planovima budimpeštanskog arhitekte Ištvana Kiša.
Smeštena „licem u lice“ sa monumentalnom Palatom pravde na drugoj obali centralnog gradskog jezera, sagrađenom petnaestak godina kasnije, i Finansijskom palatom sa preke strane Subotićeve ulice, Trgovačka akademija je postala značajan urbani reper starog jezgra grada.
-Građenje škola trebalo je da osigura nesumnjiv uspon Velikog Bečkereka u drugoj polovini 19. veka i obezbedi mu prestiž značajne kulturne sredine. Škola spada među najstarije trgovačke akademije u državi. Od početka rada ona deli svoj radni prostor sa Državnom muškom građanskom školom. Osnovana je kao trorazredna Viša trgovačka škola u kojoj je nastavni jezik bio mađarski, što je trajalo sve do završetka Prvog svetskog rata. Aprila 1919. godine pretvorena je u srpsku školu. Godinu dana ranije škola je pretvorena u četvorogodišnju – objašnjava istoričarka umetnosti Vesna Karavida, iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin.
Prema njenim rečima, kao i na većini poznatih ostvarenja Ištvana Kiša, u formiranju stilskog izraza ove zgrade glavni izvor inspiracija nalažen je u reminiscencijama na arhitekturu italijanske renesanse.
-Zanimanje za italijansku renesansu značajno je poraslo kada je 1860. godine objavljena Burkhartova studija „Kultura renesanse u Italiji“, tako da je renesansa u nekim zemljama postala nacionalni stil. Dekorativnim elementima preuzetim iz repertoara ovog stila u 19. i početkom 20. veka ukrašavane su prvenstveno prosvetne ustanove, kasarne i bolnice, akademije nauka i umetnosti, državna administrativna zdanja – ističe Karavida.
Na zgradi Trgovačke akademije peštanski profesor Ištvan Kiš upućuje Bečkerečane u još jedan renesansni likovni izum, dopuštajući sebi slobodu da u akademskoj disciplini opšteg sklopa građevine unese lirsku, intimnu notu, u vidu zgrafito-crteža u gornjoj zoni oko i između polukružnih prozora.
-Ovaj srećan primer svežine i maštovitosti, neočekivan u odnosu na rustiku donje zone, ostao je do danas gotovo raritetan u eklektičkoj arhitekturi Vojvodine. U odnosu na današnji Narodni muzej, Trgovačka akademija je veličinom i položajem arhitekti Kišu svakako pružila veću mogućnost da se razmahne i u stroge akademske obrasce unese crtu lične stvaralačke inventivnosti i duha. I u urbanističkom smislu, arhitekta je ovde mogao da realizuje zamisao da lice škole, za razliku od iste prvobitne ideje na projektu Finansijske palate, okrene Begeju i tako realizuje večnu ideju gradotvoraca o „silasku grada na reku“ – navodi Vesna Karavida.
Kako kaže, Trgovačka akademija i Finansijska palata ostale su zapamćene i kao retki objekti istorijske arhitekture Zrenjanina koji „Direktivnim urbanističkim planom“ iz 1958. godine nisu bili predviđeni za rušenje.
-Koliko god izgledali banalni razlozi koji su rukovodili ondašnji vrh urbanističke i arhitektonske prakse u zemlji da se radikalno obračuna sa graditeljskim nasleđem Zrenjanina, njihov pijetet prema dvema Kišovim kućama u starom jezgru grada na posredan način govore o vrednostima ovih ostvarenja. Može se reći da je ovo, u simboličkom smislu, prvo javno priznanje delima akademizma koja su obeležila arhitekturu devetnaestog i početka dvadesetog veka u Zrenjaninu – zaključuje istoričarka umetnosti Vesna Karavida.
Projekat “Dvorci i velelepna zdanja Vojvodine – raskošni čuvari istorije“ realizuje Dnevnik Vojvodina press doo, a sufinansira Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajedicama. Stavovi u podržanom projektu ne izražavaju nužno stavove organa koji je dodelio sredstva.