BEZ NAFTE NI VEŠ NEĆEMO MOĆI DA PEREMO Kako rat u Iranu prazni rafove na neočekivanim mestima
Kada se govori o ratovima i globalnim krizama, najčešće se pominju cene goriva, nestabilnost tržišta ili problemi u snabdevanju hranom.
Međutim, postoji čitav niz proizvoda za koje običan čovek i ne pomišlja da zavise od nafte – sve dok se ne pojave prazni rafovi. Jedan od takvih proizvoda je deterdžent za pranje veša.
Poslednjih dana pojedini potrošači primetili su da u radnjama nedostaju određeni brendovi deterdženata. Iako se na prvi pogled čini da je reč o uobičajenom poremećaju u snabdevanju, postavlja se pitanje: da li iza toga stoji nešto dublje? Odgovor vodi direktno do nafte. Kako nafta završava u deterdžentu?
– Osnovni aktivni sastojci deterdženata su surfaktanti, hemijska jedinjenja koja omogućavaju uklanjanje nečistoće i masnoće. Upravo ti sastojci se u velikoj meri dobijaju iz derivata nafte i prirodnog gasa – kaže hemičar Jovan Milojkov.
A ako hoćemo prave podatke, treba da pogledamo kako izgleda put od nafte do veš-mašine: iz nafte i prirodnog gasa najpre se dobijaju bazne petrohemijske sirovine, poput etilena i propilena, koje hemijska industrija dalje prerađuje u složenija jedinjenja, među kojima su i surfaktanti – ključni aktivni sastojci deterdženata, koji omogućavaju uklanjanje prljavštine i masnoće. Zbog toga svaki poremećaj na globalnom energetskom tržištu – bilo da je reč o rastu cena, sankcijama ili problemima u transportu – može da se prenese na proizvodnju širokog spektra proizvoda, uključujući i one svakodnevne.
Prašak za veš nije jedini. Praktično sva kućna hemija ima neku vezu sa naftom, jer se većina aktivnih supstanci dobija iz petrohemije. Deterdžent za veš je samo najočigledniji primer.
I deterdženti za sudove, bilo da su namenjeni ručnom pranju ili mašinskom, zasnivaju se na surfaktantima – supstancama koje omogućavaju uklanjanje masnoće i nečistoće. Te materije se u velikoj meri dobijaju iz derivata nafte i prirodnog gasa, što znači da i ova vrsta proizvoda direktno zavisi od petrohemijske industrije. Sredstva za čišćenje kupatila, podova ili stakla na prvi pogled deluju jednostavnije, ali i ona sadrže rastvarače, mirise i površinski aktivne supstance, od kojih mnoge imaju petrohemijsko poreklo…
Srbija ima razvijenu petrohemiju
Srbija ima razvijenu petrohemijsku industriju, čiji je nosilac pančevačka Petrohemija – najveći proizvođač petrohemijskih proizvoda u zemlji.
U njenim postrojenjima proizvode se bazne sirovine poput etilena i propilena, kao i polimeri, koji predstavljaju osnovu za dalju hemijsku preradu. Međutim, ključni sastojci deterdženata – surfaktanti – uglavnom se ne proizvode u Srbiji u većim količinama, već se uvoze iz razvijenih evropskih hemijskih centara.
Čak i proizvodi koji deluju kao manje hemijski, poput osveživača vazduha, oslanjaju se na derivate nafte – bilo kroz mirisne komponente, bilo kroz nosače kao što su aerosoli ili gelovi. Uz to, ne treba zanemariti ni ambalažu: plastične flaše, čepovi i dozatori u kojima se ovi proizvodi nalaze izrađuju se od polimera, koji su direktan proizvod petrohemijske industrije.
Da li to znači da možemo očekivati veće poremećaje na tržištu i stvarne nestašice? Stručnjaci kažu – ne. Iako je veza sa naftom nesporna, nestašice deterdženata retko nastaju direktno zbog nedostatka sirovina. Mnogo češće uzrok treba tražiti u kašnjenju uvoza, poremećajima u transportu, logističkim problemima u distribuciji, kao i povećanoj tražnji, naročito ako imamo ranije iskustvo s nestašicama ovog proizvoda, pa pravimo zalihe.
S obzirom na to da veliki deo brendova na srpskom tržištu dolazi iz uvoza, svaki zastoj u isporukama može da dovede do privremeno praznih rafova. Dugoročno, situacija bi mogla da se promeni samo u slučaju ozbiljnih globalnih poremećaja, poput zatvaranja ključnih pomorskih ruta ili znatnih prekida u snabdevanju energentima. U tom slučaju efekti bi se osetili ne samo na deterdžentima već na čitavom nizu proizvoda – od plastike do farmaceutskih proizvoda.